Eva Ras jedna je od najpoznatijih srpskih glumica koja već desetljećima oduševljava publiku, kako u kazalištu, tako i na televiziji.
Rođena je u Subotici za vrijeme Drugog svjetskog rata i svoje djetinjstvo opisuje kao veoma teško, s obzirom da su te godine prošlog stoljeća bile obilježene teškim siromaštvom i ubijanjem Jevreja.
Otac ju je napustio kad je imala samo dvije godine. On je tada imao 19 godina i, kako i sama tvrdi, napustio ih je jer je priznao da je homoseksualac.
'Čudno će zvučati, ali sjećam se tog rastanka, iako sam bila beba. Majka me je držala u naručju, a ja sam znala da mi je taj čovjek koji stoji pored nas otac. Očekivala sam da me uzme, ali to nije učinio. Mislila sam da sam kriva za njihov rastanak i da me otac ne voli. Međutim, to nije bio razlog zbog kojeg nas je napustio. Priznao je majci da je homoseksualac i otišao od nas. Bila je razočarana u njega. Nije mogla shvatiti da se zaljubila u čovjeka koji ne voli žene. Imao je samo 19 godina kad su se rastali, a ona 26', izjavila je Eva tada za Informer.
Oko osamdesetih godina prošlog stoljeća Eva Ras doživljava ogromne tragedije.
Suprog joj je preminuo 1982. od srčanog udara, imao je 32 ožiljka na srcu. Njihova kći Kruna tada je imala samo 14 godina. Godine 1986. joj umire majka, potom i njen otac, a onda i kći.
'Majka je preminula 15. rujna 1986., a otac 11. studenog iste godine. Kad je saznao da je majka umrla, otac je pio alkohol da bi okončao svoj život. Ne bi me čudilo da je pio metil-alkohol da bi umro. Možda bi počinio samoubojstvo, ali kod nas Jevreja se to smatra najvećim grijehom. Sigurna sam da je pio dok nije preminuo! Mnogo ju je volio. Nisam mu bila na sprovodu zbog toga što nisam htjela ispasti licemjerna. Kako da odem na sprovod čovjeku kojeg sam u životu vidjela samo dva puta? Nikad neću saznati kako mi je kći preminula. Poslije mjesec dana istrage, francuska policija me je obavijestila da je umrla prirodnom smrću. Zašto i na koji način, ne znam ni danas. Što god da se dogodilo, ja sam joj majka i ona će uvijek biti moja kći. Znala sam o njoj onoliko koliko je ona to željela. Ministarstvo kulture je platilo da se njeno tijelo doveze iz Pariza u Beograd jer nisam imala novca. Otad nosim crninu i nisam je skinula jer žalost ne može proći. Ta crnina me štiti od svih nasrtljivaca. Kada je netko u crnini, ljudi su manje grubi prema njemu', rekla je.