Glumicu Jasnu Đuričić, rođenu u Rumi u Srbiji, publika je imala priliku upoznati u brojnim kazališnim i filmskim ulogama, a nakon više od godinu dana ponovno dolazi u hrvatsku metropolu kako bi predstavila kazališni hit ‘Lepa Brena Project’ u satiričnom kazalištu Kerempuh.
Nedavno nagrađena za najbolju europsku glumicu u filmu ‘Quo Vadis, Aida?’, ova 56-godišnjakinja utjelovljuje jedan dio Brenina života, problematizira fenomen njezine popularnosti, tragičan raspad Jugoslavije, ali i nesretne sudbine građana. Trenutačno se nalazi u Sarajevu gdje već dva mjeseca snima mini seriju, a nama je otkrila što Lepa Brena misli o predstavi, kolika su joj podrška životni partner i kolega Boris Isaković i djeca, što joj predstavlja brak i zašto se nikada nije udala...
Na početku razgovora želim vas pitati kako ste?
Ne bih se trebala žaliti, dobro sam. Trenutačno se nalazim u Sarajevu gdje već dva mjeseca snimam mini seriju. Moj je posao takav da živim ubrzano, ali isto tako moram priznati da nisam navikla na ovoliku količinu posla. No uglavnom je tako kada snimam serije.
S obzirom na to da se bavite javnim poslom, odnosno glumom, imate puno obaveza i stekli ste zvjezdani status. Je li teško biti Jasna Đuričić?
Znate što, to mi je malo i smiješno, taj - kako kažete - zvjezdani status. Na području balkanskih zemalja nije to ništa glamurozno, samo je na papiru. Mi glumci stvarno ne živimo život nikakvih zvijezda, ja vodim potpuno normalan život. Tako je to kod nas, znate i sami.
Uskoro, točnije 6., 7. i 8. ožujka 2023., igrat ćete pred hrvatskom publikom u zagrebačkom Satiričnom kazalištu Kerempuh, a riječ je o predstavi ‘Lepa Brena Project’ o životu i fenomenu Lepe Brene. Predstava je apsolutni hit, a vi glumite Brenu u jednoj životnoj fazi. Kako ste se pripremali za ulogu i što vam je bio najveći izazov?
Izazov je igrati lik i djelo Lepe Brene, a predstava je provokativna. Čim se kaže da je predstava o njoj, izaziva i pozitivne i negativne reakcije. Brena je veliki jugoslavenski brend. Uvijek je izazivala oprečna mišljenja, kao što izazivaju svi veliki ljudi. Izazovno je igrati osobu koja žari i pali scenom kao i prije trideset godina. U kazalištu većinom igramo osobe koje već dugo nisu s nama, a u ovom slučaju jako je zanimljivo igrati nju.
Što je Brena rekla o vašoj interpretaciji?
Gledala je nekoliko puta našu predstavu i mogu reći da je zaista oduševljena. Iskreno je zahvalna i dirnuta, a predstava joj se jako svidjela. Došla je, naravno, na premijeru predstave, ali i kada nitko nije znao da će doći. Došla je neopterećeno uživati bez ikakve medijske pompe i novinara, nitko nije znao da je u publici. To su zbilja lijepi trenuci kada nekog cijenite, a ta osoba cijeni vaš rad. Ovo je bilo obostrano prepoznavanje.
Poznajte li osobno Lepu Brenu?
Sada se poznajemo, ali prije se nismo osobno poznavale. Moram reći i da na samom početku realiziranja predstave nisam znala mnogo o njoj, znala sam onoliko koliko i svi. Ona je toliko poznata da svaki čovjek s naših prostora zna reći barem dvije rečenice o Lepoj Breni.
Jeste li slušali njezine pjesme u mladosti?
Kada je ona bila u samom cvatu popularnosti, pretkraj bivše države Jugoslavije, bila sam mlada osoba i slušala sam neku drugu vrstu glazbe. Nisam obraćala posebnu pažnju na nju i njezine pjesme. Tada nije bilo prisile za slušanje onoga što svi slušaju, danas to nije tako. Danas na mnogim javnim mjestima slušamo jednu vrstu glazbe koja mi se osobno ne sviđa. Jugoslavija je bila veliki prostor i bilo je mjesta za apsolutno sve, za svakog ponešto. Na poziv kolege Vlade Aleksića ušla sam u taj glazbeni opus Lepe Brene i mogu reći da sam bila oduševljena. To je opus iznimno kvalitetne glazbe, shvatila sam je ona velika pop pjevačica. Na svakom njezinu albumu pronaći ćete neku pop pjesmu, izvrsne balade koje ostaju zauvijek. Bila sam sretna što sam otkrila novi svijet. Naviknuti smo etiketirati ljude i stavljati ih u koševe, primjerice - ona je narodnjak ili, kako vi u Hrvatskoj kažete, cajke ili turbo folk. Nju je tijekom cijele karijere pratila ta paralela i mišljenje javnosti. Stvari u životu nikada nisu crno-bijele i zapravo me to zanima. Da stvari ni na sceni ni u kadru nisu crno-bijele i da drugima ne sudimo.
Hoćete li pozvati neke od kolega iz Hrvatske da vas dođu gledati i podržati u predstavi?
Družim se s mnogo hrvatskih glumaca, svi se zajedno družimo i poštujemo. Ne bih željela nabrajati imena zato što ću sigurno nekoga zaboraviti. Otkad su prestali užasi koji su nam se događali devedesetih godina, moram reći da smo se mi kulturni radnici prvi spojili. Surađujemo svih ovih godina punom parom. U Zagrebu imam mnogo kolega kojima se zbilja radujem. Neki su se već najavili, a s obzirom na to da igramo tri predstave, čini mi se da će mnogi doći. Moram priznati da se veselim dolasku u Zagreb, posljednji put bila sam prije točno godinu dana kada sam gostovala u Hrvatskom narodnom kazalištu. Ovaj put dolazim na sedam dana, obožavam vaš grad. Imat ću puno vremena da se sastanem s kolegama koje nisam dugo vidjela, a i da oni vide predstavu.
Osim što ste vrsna glumica, profesorica ste na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu. Pročitao sam negdje da vas studenti nazivaju boginjom. Laska li vam to?
Stvarno ste me nasmijali, pa naravno da mi laska. Kako mi ne bi laskalo? To je fantastično, a pogotovo u ovim vremenima kada je škola puna prezira i u petom planu, nije popularna institucija... Eto, imam sreću da studenti tako govore o meni. I oni su dio mog uspjeha, i to velik dio. Radeći s njima, radim i na sebi, učim i rastem s njima. Velik je privilegij raditi s mladim ljudima. Možda u početku toga nisam bila svjesna, ali kako vrijeme odmiče, to postaje velik dar. Grije mi srce kada tako nešto kažete. To su zapravo prava priznanja, aplauz, čovjek koji me sretne na ulici pa mi kaže divne riječi... To je najveći uspjeh i ono najvažnije.
Mnogi smatraju da je vaša najpoznatija uloga u filmu ‘Quo Vadis, Aida?’ koji je bio nominiran za Oscara za najbolji strani međunarodni igrani film 2021. godine. Smatrate li to svojom ulogom života?
Taj je film postigao golem uspjeh apsolutno svuda, diljem svijeta. Osvojio je mnoge nagrade. Bio je u žiži svjetske javnosti više od godinu dana, pogledalo ga je stvarno mnogo ljudi. Mnogima se čini da me ta uloga obilježila, da je možda najveća ili najuspješnija. No s tim ne slažem jer sam prije u teatru imala mnoge kompleksnije i važnije uloge, a istina je da u filmu nikada nisam imala toliko veliku i važnu ulogu. Na kraju, nije na meni da ocjenjujem, tu su publika, kazališni kritičari, filmolozi koji vode glavnu riječ.
Osim što ste uspješni na poslovnom planu, uspješni ste i privatno, majka ste i životna partnerica. Koliko vam je, dok su djeca bila mlađa, bilo teško uskladiti privatno i poslovno? Jesu li nekada ispaštali zbog vašeg posla?
To zaista nije lako, što sve majke znaju i razumiju. Žene koje guraju karijeru znaju koliko je to zapravo teško. Za sve u životu potreban je dobar plan, organizacija, tada je sve moguće. Naravno, kada su djeca bila mala, nisam ni upola ovoliko radila kao sada. Radila sam u kazalištu, a to je puno komotnije zato što je na jednome mjestu, u jednom gradu, obično ondje gdje živite. Sada igram svuda, u kazalištima, filmovima, serijama, izvan Srbije, na svim prostorima bivše Jugoslavije... Moja djeca su samostalni ljudi koji danas imaju svoj život i to je sada tako.
Vaš životni partner je glumac Boris Isaković s kojim ste 26 godina. Je li istina da zaljubljenost prođe i pretvori se u pravu ljubav, a onda u ono najvažnije - poštovanje?
Ne znam definicije ljubavi... Sve je individualno. Ili ima ljubavi ili nema. Ne znam što bih vam rekla, ljubav podrazumijeva poštovanje. Poštovanje svog partnera, da ste najbolji prijatelji i u dobru i zlu. Život nije med i mlijeko, a lakše je kada se prolazi u dvoje.
Niste se vjenčali sa svojim životnim partnerom?
Brak ili ne brak... Odnos dvoje ljudi može biti ovjeren bilo kakvim ugovorom, ali ako nema ljubavi, ništa nije važno. Ljudi uvijek stavljaju prefikse - moja žena, moj muž, moje ovo, moje ono... Ne volim previše govoriti o privatnom životu.
Na prošlogodišnjem Sarajevo Film Festivalu, kada sam vas posljednji put vidio, izgledali ste senzacionalno. Kako inače pristupate modi?
Nisam strastvena pratiteljica mode. Naravno, na neki način zanima me svijet mode i volim pokazati kako se osjećam onim što odjenem. Inače, u životu nisam ničim opterećena pa tako ni onim što odijevam svakodnevno ili na neke evente kao što je Sarajevo Film Festival. Važno mi je dobro se osjećati u onome što nosim i spontano iznijeti kombinaciju. Podržavam mlade, perspektivne i ambiciozne dizajnere iz cijele regije i divno mi je vidjeti ljude koje treba podržati.
Kakvu glazbu slušate u slobodno vrijeme?
Nisam ljubiteljica samo jedne vrste glazbe, kod mene svi žanrovi dolaze u obzir ako su pjesme dobre i kvalitetne. Sve to ovisi o raspoloženju, vremenu, atmosferi... U posljednje vrijeme fascinirao me Harry Styles, a novi album mu je stvarno divan.
Kako izgleda vaš idealan dan?
Idealan dan odavno nisam imala... Vesele me male stvari - tišina, volim svoju kuću, voli puno čitati, a i kuhati.
Koja jela vole vaša djeca i partner?
Kažu da dobro kuham, a svojoj obitelji stvarno svašta kuham. Od tradicionalnih jela kao što su sarme, punjene paprike, domaće juhe... stvarno svašta pripremam, a volim i istočnjačku kuhinju.
Da možete dati barem jedan savjet Jasni koja je dijete i mašta o životu, što biste joj rekli?
Rekla bih joj: 'Jaco, sve o čemu sanjaš, ostvarit će se. Sve je moguće. Jako si slatka i imaš osmijeh koji plijeni. Pokušaj sačuvati svoj osmijeh na licu, svijet je pred tobom i svi će ti snovi ispuniti.'