Toma Zdravković pjevao je za Danku, Ljiljanu, Sanju, Branku, Nadu, Jelenu, Anđelu, Anu, Aleksandru, Dijanu, Fatimu, Mirjanu, Martu, ali malo je poznato da je jednoj Slavici, u koju je bio smrtno zaljubljen, posvetio najtužniju pjesmu.
Najtužnija pjesma Tome Zdravkovića napisana je i samo jednom otpjevana za jednu Slavicu plave kose i plavih očiju. U pitanju je pjesma 'Buket belih ruža' koja možda ne spada među njegove najveće hitove, ali definitivno krije najtužniju, istinitu priču o njegovoj prvoj ljubavi koja je umrla ne napunivši 20 godina.
Naime, Toma Zdravković je u Tuzli, dok je još bio nepoznat, upoznao studenticu Slavicu. Volio ju je toliko da je maštao o odlasku pred oltar s njom, ali je iz njenog dnevnika otkrio detalje o njenom intimnom životu s poznatim i nepoznatim muškarcima što ga je šokiralo. Toma i Slavica su se svađali i prekidali, iako su jedno prema drugom gajili snažne osjećaje.
Jedna situacija sa Slavicom bila je veoma neugodna.
'Mojoj prvoj probi nazočili su nogometaši Dragan Šekularac i Zoran Miladinović. Podsmjehivali su mi se. Utučen i iskompleksiran, nisam primijetio da Slavica sjedi sa Zoranom. Shvatio sam da nešto nije u redu tek kad sam im prišao. Pred cijelim društvom rekla je da mora obići neke prijateljice. Što sam mogao nego se složiti. Vratio sam se u pustu sobu hotela 'Balkan', a ona se pojavila tek poslije ponoći', kasnije je ispričao Zdravković.
Kada je 1963. godine pjevao na Crnogorskom primorju, dobio je telegram u kojem ga je liječnik koji je liječio Slavicu obavijestio da je ona teško, neizlječivo bolesna i da ga želi vidjeti. Kad je stigao u Sarajevo, nije je mogao prepoznati jer je izgubila 30 kilograma. Toma zbog nastupa nije mogao ostati sa Slavicom, a nekoliko dana kasnije stigao mu je novi telegram kojim je obaviješten da je njegova ljubav umrla.
Pogođen njenom smrću, napisao je najdriljiviju pjesmu u karijeri.
'Umrla je u Sarajevu, pokopana je u rodnom Travniku, a ja sam stigao na svjež grob tek položiti buket belih ruža. Sedam, osam godina kasnije, baš u Travniku, prvi put sam javno pjevao pjesmu njoj posvećenu koja je bila ogledalo našeg života. Izveo sam je tada i nikad više. Plakao sam ja, plakala je cijela sala. To nije bio koncert, već opelo... A bila je plava s kratkom kosom. Imala je i oči plave i pomalo tužne. Visoka, s dugim nogama u plavim trapericama, izgledala je kao prava 'babaroga', pričao je Toma jednom, objašnjavajući kako je nastala pjesma 'Buket belih ruža'.