Anu Bekutu život nije mazio, a kad se napokon skrasila sa svojim izabranikomMilutinom Mrkonjićem, on je preminuo. Pjevačica se tijekom života suočila s brojnim nedaćama zbog čega privatni život skriva podalje od očiju javnosti.

Ipak, Bekuta se nedavno prisjetila odrastanja i otkrila da kao djevojčica nije maštala postati pjevačica jer je bila jako povučeno dijete.

'Kao dijete nisam maštala o ovoj profesiji i životu. Rođena sam u umjetničkoj obitelji, pokojni otac je svirao frulu, stričevi također. Otac me je uveo u glazbu jer je bio svjestan mog talenta. Obvezno je bilo da znamo igrati kolo, a tek onda je došlo pjevanje na red. Kao mala sam bila jako sramežljiva i to je bio razlog zašto nisam maštala o tome da postanem pjevačica', rekla je pjevačica svojedobno tijekom gostovanja u jednoj televizisjkoj emisiji.

'Mislim da je sramežljivost u sklopu mog horoskopskog znaka koji je prilično povučen, trebalo mi je vremena da zasjam pravom energijom i svjetlošću. Bila sam u grču nekih deset godina, uvijek me bilo strah kako će se protumačiti moje riječi, a zapravo sam trebala uvijek biti to što jesam', iskrena je Ana.

S obzirom da je najstarije dijete u obitelji, uvijek se svjesno brinula o dvije mlađe sestre.

'Najstarije sam dijete u obitelji Polić. Rođena sam u vrijeme kada se država pokretala, nije nam nedostajalo ničega, a nismo bili ni bogati. Imali smo sve što nam je bilo potrebno. Majka je bila zaposlena, a otac zemljoradnik. Dvije mlađe sestre - Dobrilu i Milinu sam uvijek vukla za sobom. Imala sam veliku odgovornost kada su njih dvije u pitanju', rekla je Ana.

S obzirom da je Anin otac u obitelji bio 'blažen među ženama', pjevačica je otkrila tko je u kući vodio glavnu riječ, a tko je morao popustiti.

'Majka je bila stroga, a otac je morao popustiti. Tu osobinu sam od nje pokupila i kasnije sam ista bila prema svom sinu, ali prema unucima nisam. Vremenom naučite u životu razdvojiti bitno od nebitnog. Najvažnija je zapravo ljubav i vrijeme koje odvojite za svoje najbliže. Sa sinom nažalost nisam imala toliko vremena, ali kad god i koliko god mogu trudim im se pomoći, mnogo pričamo. Meni je u djetinjstvu toga nedostajalo jer su roditelji bili prezauzeti brigom da nas izvedu na pravi put', ispričala je Bekuta.