Marina Tucaković stvarala je nevjerojatne hitove, svojim perom napisala je tisuće stihova koji se i danas pjevaju diljem regije, a i šire. Iza sebe je ostavila karijeru prebogatu pjesmama koje će je vječno čuvati od zaborava. S 19 godina se počela baviti pisanjem tekstova za pop pjesme, da bi se kasnije po hit kod nje dolazili pjevači svih žanrova.
S druge strane, pomagala je i mladim nepoznatim autorima i nije krila da je od njih kupovala određene tekstove po nižim cijenama, ali isto tako im je pomagala i da se probiju u svijetu glazbe. Priče koje su godinama kružile po kuloarima potvrdila je i jedna djevojka za Kurir.
Od nje je Marina godinama kupovala tekstove. Ispričala je svoju priču istučući da nije sve tako kako se pričalo i da nju Marina nije iskoristila već joj je pomogla da se probije i postane priznato ime u svijetu glazbe i estrade:
'Danas sam ja uspješna kao tekstopisac, mogla bih tako reći jer sam zadovoljna kako teče moja karijera. Cijene me kompozitori, lijepo surađujemo, a i s dosta pjevača imam korektan odnos, mada uglavnom ne komuniciram direktno s njima. Nije bilo tako od početka. Da nije bilo Marine Tucaković ja se danas ne bih bavila ovim poslom, točnije odustala bih! Zašto? Jednostavno, ne bih se mogla izboriti sa svim spletkama, prevarama, otimačinama i sa svim ružnim što donosi estradni svijet. A sve to ružno meni se dogodilo na samom početku', počela je priču djevojka i nastavila:
'Stihove pjesama pišem još od srednje škole, počela sam tako što sam izmišljala nove tekstove na već postojeće pjesme. Tako sam shvatila da imam talent, ali kad sam upisala fakultet i htjela se okušati u tome službeno, nisam znala kako stvari funkcioniraju, kome se obratiti i ponuditi tekst. To je bilo prije desetak godina. Prvo sam pisala poznatim i manje poznatim pjevačima, slala sam im poruke putem društvenih mreža ili, ako dođem do njihovog broja, onda im se direktno obratim. Većina njih je bila pristojna, odgovarali su mi obično da im se dopadaju tekstovi, ali da bez melodije stihovi ništa ne znače, pa me onda upute da se javim nekom kompozitoru, i tako... I javila sam se jednom od najčuvenijih kompozitora, mislim da je to bilo 2013. Poslije bezbroj dana natezanja konačno sam se našla s njim, čitao je moje tekstove, rekao da mu se jako dopadaju i da će me zvati uskoro da mi da melodiju po kojoj trebam napisati stihove. Nikad se više nije javio', kazala je razočarano djevojka.
A potom je otkrila i da se susrela i s krađom.
'I svašta sam još doživjela, da ne duljim priču. Uglavnom, htjela sam odustati od pisanja kad mi se dogodila krađa. Jednom pjevaču sam napisala tekst, bio je vrlo fin, a ja sam mu dala stihove i rekla da mi novac ne treba nego da me samo potpiše jer bi to za mene bila dobra reklama. Obećao je sve. A onda je jednog dana objavio pjesmu i potpisao sebe kao autora. I taman kad sam tad, razočarana, ponižena i pokradena, htjela odustati od glazbe, jedna prijateljica, inače novinarka, kaže mi da je čula kako Marina od mladih autora kupuje tekstove i tako sam odlučila probati i ja, uvjerena da će to biti još jedan propali pokušaj. Ali nešto me vuklo...'.
Naposljetku se ipak javila Marini.
'Okrenula sam njen broj, bilo je jedno proljetno popodne, sjećam se svakog detalja! Marina se javlja na poziv, govorim joj tko sam i objašnjavam da imam neke tekstove, zbunila sam se, zamuckivala, vjerojatno iz straha da mi ne prekine vezu. Ali s druge strane čujem njen glas: 'Pa to je divno. Vidim već po glasu da si neiskvarena. Koliko imaš godina?'. Odgovaram joj, a mislim u sebi ova žena me zavitlava kulturno. Međutim, u tom kratkom razgovoru Marina sama predlaže da se vidimo za tjedan dana u jednom kafiću na Vračaru, dogovorile smo se u koje vrijeme, i - dolazi taj dan! Ja sam ponijela pet tekstova za koje sam vjerovala da su dobri, došla sam na vrijeme na dogovoreno mjesto, smjestila se za stol i poslije nekoliko minuta na vratima kafića vidim svima dobro poznatu plavušu, gospođu Marinu Tucaković', ispričala je u jednom dahu i nastavila opisivati poznanstvo s Marinom.
'Mahnula sam joj i tad se na njenom licu stvorio veliki, topli osmijeh koji je imala i svaki naredni put kad sam odlazila kod nje. Prišla mi je tad, rukovala se, sjela prekoputa i počela uobičajen razgovor, tko sam, što sam, odakle sam, kako sam počela pisati. Onda je došao konobar i Marina je rekla: 'Ja ću gin-tonik, a cura...?' Rekla sam capuccino. Onda je tražila da vidi moje tekstove. Moram reći da sam na taj sastanak s velikom Marinom došla s mišlju da će ona možda pristati uzeti bar jedan moj tekst za koji će mi platiti 100 ili 200 eura. Takve sam priče čula o njoj od svoje prijateljice. Kad je pročitala moju prvu priču, rekla je: 'S ovim se ništa ne može napraviti. Nije ljubavna pjesma, lijepa je, ali vjeruj mi da nitko neće snimiti pjesmu o gitari'. Shvatila sam da je možda u pravu. Dok je čitala drugi tekst, nekoliko puta je podizala glavu i pitala me: 'Jesi li ovo ti pisala?' Jako joj se svidio, bilo mi je jasno. Na kraju je taj papir odvojila s desne strane, a potom pročitala preostale tri pjesme koje su joj se također dopale', objašnjavala je.
A onda je uslijedio njen životni preokret.
'Marina mi je rekla 'Vidi ovako, i sama si se uvjerila da nijedan pjevač neće uzeti stihove od nepoznatog autora, čak i ako ja nekome ponudim tvoje tekstove, nitko neće htjeti da ispod pjesme piše tvoje ime već moje. To je realnost. Ako želiš, ja ove pjesme mogu otkupiti od tebe, pa ćemo s vremenom vidjeti da te uključim da budeš moj suradnik i malo-pomalo da se probiješ, da stvoriš ime u poslu. 'Ajde, kaži koliko bi ti tražila za ove tekstove?' Odlučila sam krenuti s nekom velikom cifrom, pa da se onda cjenkamo i nađemo napola. Kao iz topa sam rekla: 'Marina, ja mislim da ovaj tekst koji se i vama najviše dopao vrijedi tisuću eura, a ostale tri bih mogla prodati za 700-800 eura'. Pogledala me i rekla: 'Dobro, ne vrijede baš toliko, ali prvi je put i ja častim za sreću. Dođi sutra kod mene, ponesi ove četiri pjesme i dobit ćeš novac'. Tako je i bilo. Sutradan sam otišla kod nje kući, vrata mi je otvorio čovjek koji je bio Marinin pomoćnik, on je znao da ja trebam doći. Preuzeo je tekstove i isplatio mi 3.400 eura. Dakle, za jedan tekst, onaj najbolji, Marina mi je platila 1.000, a za ostala tri po 800. U naredne tri i pol godine, sve dok se Marina nije razboljela, ja sam joj povremeno nosila pjesme za koje mi je uredno plaćala od 500 do 800 eura. Bila sam često kod nje u kući, znam da su joj tada tekstove prodavali i drugi ljudi, a zapamtila sam da je Marina posebno cijenila jednog dečka koji se zove Siniša. Njega mi je spominjala da je sjajan pisac', izjavila je sada već poznata tekstopiskinja čiji su tekstovi završili kod najpopularnijih izvođača.
A potom je otkrila i u čije ruke su otišli njeni tekstovi i postali veliki hitovi poslije Marinine dorade.
Pjesme koje sam ja pisala za Marinu, a ona ih dorađivala, oplemenjivala i obogatila, snimili su Ana Nikolić, Ceca Ražnatović, Aca Lukas, Dara Bubamara, Seka Aleksić, Severina i mnogi drugi poznati pjevači. Oni su ih, kako sam čula s više strane, Marini plaćali po 2.500 ili 3.000 eura. Ali nitko od njih ne bi uzeo od mene tekst za 800, već bi taj isti tekst uzeli iz Marininih ruku i platili dva-tri puta više. Ne žalim ni zbog čega, naprotiv, vječno ću biti zahvalna Marini na ukazanoj prilici, na tome što me spojila s kompozitorima, koji su me, zahvaljujući njoj, počeli cijeniti i što su me prestali gledati kao balavicu. Zapravo, žalim jako zbog toga što je Marina umrla jer je bila dobar čovjek, pomagala je mnogima. Ona je bila kao mala fabrika, sabirni centar oko kojeg su se mladi autori okupljali i od nje učili zanat. Toga više nema', zaključila je.