'KAO DA JE IMAO LOŠ PREDOSJEĆAJ': Prije skoro 4 desetljeća prometna nesreća ugasila je živote članovima Crvene jabuke

18. rujna 1986. godine dva člana Crvene jabuke izgubila su život u prometnoj nesreći.

PrintScreen

Prije 36 i pol godina, 18. rujna 1986. godine, članovi kultnog benda Crvena jabuka doživjeli su strašnu prometnu nesreću u Jablanici. Putovali su na koncert u Mostar.

Na mjestu je poginuo basist grupe Aljoša Buha, dok je frontmen i jedan od osnivača grupe Dražen Ričl (zvan Zijo i Para) bio teško ozlijeđen. Preminuo je u bolnici 1. listopada iste godine.

Crvena Jabuka - Ako, ako odes ti  YouTube

Prvi grad u kojem su trebali održati koncert bio je Mostar, ali ih je strašna prometna nesreća koju su doživjeli na putu iz Sarajeva spriječila u tome.

Majka Dražena Ričla, Elvira, je davne 1989. godine, dala intervju za časopis Ćao, u kojem je pričala o tragediji:

'Sjećam se, bio je tjedan prije nesreće. Svi zajedno bili smo na Romaniji, gdje moj brat ima vikendicu. Bilo nam je baš lijepo. Kad smo se vratili, snaha i brat svratili su kod nas na kavu. Tad je Dražen pričao o predstojećoj turneji, o tom drugom albumu. Ja sam zapamtila dobro njegovu rečenicu: 'Volio bih da se sve ovo odgodi.' Posle toga, dok smo tako lijepo pričali - jer Dražen je zaista mnogo volio mog brata - moja snaha nam je rekla kako je, još uvijek, interesira hiromantija (čitanje sa dlana) i da je tu jako napredovala. Onda je Dražen strogo pogledao u nju, okrenuo joj dlanove i radoznalo upitao: 'Koliko ću ja živjeti?' Kasnije, kad se kakva slična nesreća dogodi, učini nam se da je sve ovo bilo kao neki preodsjećaj, znate...', rekla je njegova majka i dodala:

'Jedna moja susjeda, kasnije mi je to ispričala, vidjela je mog Dražena baš tog nesretnog četvrtka, kad je krenuo u Mostar. Sva djeca, koja su bila tu vani, kao i obično, pošla su za njim, niz stepenice, prema ulici. On je stao, svakoga od njih pomilovao po kosici, i svakom od njih nešto rekao. Kao da se s njima zauvijek opraštao. Baš su ga voljeli. Znao im je dijeliti bombone, kolače... Često je znao izaći i pričati s njima, šaliti se: 'Đe si ti, jarane, a?' Oni bi se sjatili oko njega, pa ih se poslije nije mogao otresti. Pratili bi ga do vrata...

Kako sam ja, kao i svaka majka, svaki put znala brinuti kad krene na put, Dražen je uvijek dogovarao prijevoz od kuće. Ako mu ne bi nešto odgovaralo, jednostavno to ne bi ni prihvatio. Ja sam ga baš tada uoči tog njihovog kobnog putovanja, pitala kakav je to automobil kojima ide?! Umirio me je riječima: 'Zlajin fića ne valja, ali se ti ništa ne brini;ja i ne idem Zlajinim fićom, idem sa Žerom, golfom. Golf je nov, a Žera je dobar šofer.' A kako se dogodilo da se i on našao u Zlajinom fići, ja stvarno ne znam. Moj Dražen je bio čak i jako visok: Ne znam, zaista, kako se uopće i smjestio u fiću...', govorila je Draženova majka.