Usnija Redžepova, poslije duge i teške borbe s opakom bolešću zauvijek je otišla 1. listopada 2015. godine., a njezin životni put nije bio nimalo lagan.
Makedonska pjevačica romske glazbepreminula je u Skoplju u 74. godini. Pjevačicu su samo tjedan dana prije smrti liječnici hitno hospitalizirali zbog respirtorne bolesti koju nije izliječila na vrijeme, ipak, i pored silnih životnih nedaća nije gubila nadu.
Posljednji dani su joj bili surovo teški. Patila je, bolovi su bili nepodnošljivi, ali ipak pokušavala je da do posljednjeg dana bude pozitivnog duha, što je tada u izjavi za Kurir priznala.
'Ne puštajte me, ostanite sa mnom. Umirem! Gotova sam! Borim se koliko mogu, hoću ozdraviti', rekla je tada Usnija, ali je opet skupila snage za život. 'Svakodnevno se mučim s bolovima i teško dišem. Stanje mi se jako pogoršalo. Ležim u krevetu, jedva uspjevam sjediti. Pokušala sam ustati kako bih prošetala, ali ne mogu se osloniti na noge. Dosta sam smršavjela, kao da nisam ja, ljudi me čak i ne prepoznaju. Pijem samo vodu, nemam snage ni jesti'.
Publika je otpočetka do kraja obožavala njezine pjesme, kolege su je poštovale, a ona je čitav svoj život provela u braku s čovjekom s kojim se beskrajno voljela. Uvjek smirena, ljubazna, nasmijana i puna pažnje za sve oko sebe.
'Moja mama Sabrija bila je Turkinja, a tata Jašar Rom. Otac nije mogao imati djece s prvom ženom pa se oženio mojom majkom, udovicom koja je već imala sina i kćer. Rodila je još nas četvero i kuća je bila puna mališana. Živjeli smo sirotinjski, u teškim uvjetima, borili smo se kako bi preživjeli, ali to je ipak bio najljepši period u mom životu’, pričala je svojevremeno Usnija.
Za razliku od onih koji odrastaju u blagostanju, djeca iz siromašnih obitelji jednostavno nemaju drugog izbora nego krenuti ka svjetlosti, što je upravo bio pjevačicin slučaj.
'U Skoplju nije bilo puno prilika za zabavu, pa sam zato sudjelovala na skoro svim sekcijama u školi. Imala sam devet nerazdvojnih prijateljica s kojima sam organizirala sve zabave u gimnaziji, pripremala predstave i škicala simpatije na korzu. Doduše, znali su me otac I majka pratiti dok šetam gradom, ali samo kada sam ih tražila da ostanem do devet navečer. Smatrali su kako gimnazijalka nema što tražiti na ulici u to doba.
'Društvo me je prijavilo za natjecanje mladih pjevača na proslavi povodom stotisućitog pretplatnika Radio Skoplja. Prvi put sam pred publikom pjevala veliki hit Radmile Karaklajić, 'Hajmo na tvist'. Obožavala sam plesati pa sam na pozornici plesala i pjevala. Publika je na nogama dočekala kraj pjesme i tada sam osvojila drugu nagradu. Scenu sam osjetila kao prostor u kojem vladam i na njoj sam ostala sve do danas', pričala je svojevremeno.
Podsjetimo, legendarnu umjetnicu mnogi smatraju najvećom makedonskom glazbenom ambasadoricom, a kraljicom romske glazbe službeno je proglašena 1976. na Prvom festivalu romske muzike u Indiji, kada joj je priznanje uručila Indira Gandhi.