Vlasnik jednog od najraskošnijih glasova na domaćoj estradnoj sceni Tony Cetinski otpjevao je stihove pjesme '23. prosinac' od kojih se naježi svatko tko ih posluša. Budi duboke emocije u čovjeku, a priča koju krije do danas nije sa sigurnošću otkrivena.
Kako Tony svojim pjesmama zna pogoditi pravo u srce, mnoge njegove pjesmemladenci biraju i za prvi ples. Dok s druge strane, uz njih proživljavamo i neke naše najtužnije trenutke u životu.
U takvim trenucima neizbježna je najemotivnija balada Cetinskog koja budi neobjašnjivu sjetu u slušateljima.
Skladba je nastala prije mnogo godina, a kroz sve ovo vrijeme, rađale su razne teorije o tome kome je posvećena i čiju tužnu sudbinu nosi u svojim notama. Ipak, svatko u njoj pronađe svoju priču i svoje neizliječene rane. I sam je Tony posebno emotivan kada je izvodi na svojim koncertima, iako je o događajima iza nje rijetko govorio.
'To je jedina pjesma koja nosi svoje breme, ali kada je pisana, nije imala toliko slika u sebi, nije imala govor prije, nije imala taj pečat. Bila je normalna ljubavna pjesma. Ali, kako se dogodio taj neki događaj, onda sam predložio tekstopiscu da konkretiziram priču i da nekako ostane uspomena na tu osobu', rekao je u jednom intervjuu pjevač, svejedno neotkrivši skladbinu dublju istinu.
Neki kažu da je ta osoba Tonyjeva prijateljica koja je preminula od predoziranja heroinom, neki kažu da je riječ o ženi koja je poginula o prometnoj nesreći na dan svog vjenčanja... Dok Tony sam ne otkrije čije se ime nalazi iza stihova, možemo samo nagađati.
Međutim, na svojim je koncertima Cetinski često pjesmu posvećivao njegovim preminulim kolegama, prijateljima, poznatim domaćim licima.
Oni koji pjevača vole slušati uživo, često će reći da je jedna od najemotivnijih izvedbi te pjesme bila ona u Areni Zagreb 2009. godine kada su se za vrijeme trajanja pjesme, na videozidu iza Tonyja redale fotografije dobro poznatih lica. Nakon što je većinski dio pjesme pred publikom stajalo lice prerano preminulog Toše Proeskog, ujedno i Tonyjevog bliskog prijatelja, pojavile su se i fotografije Dražena Petrovića, Ane Rukavine, Đorđa Novkovića, Mate Parlova, onih koji su napustili ovaj svijet.