Brano iz Dubioze Kolektiv: 'Kći me molila samo jedno...'

Dubioza Kolektiv jedan je od najvećih i najpoznatijih bendova u regiji, a njihove poznate hitove pjevaju fanovi diljem svijeta. U Top music desku Top Radija došli su u punom sastavu, oduševili fantastičnim nastupom, dok su gitarist benda Brano Jakubović i basist Vedran Mujagić kao 'glasnogovornici' kolektiva sjeli u vruće stolice preko puta voditeljice Gine Damjanović te ispričali zanimljive anegdote iz dvadesetogodišnje karijere.

Brano je dodao:

'Kod tebe je bilo srednjostrujaško, kod mene je bilo vrlo kratkostrujaško, jer sam poslije dva mjeseca odustao od nošenja ravnala jer je bilo besmisleno.'

'Tako smo se mi s Arhitektonskog fakulteta ovamo preselili', rekao je Vedran, a Brano zaključio: 'Sve je bolje od ravnala!'

Otkrili su poznati umjetnici kakvu glazbu slušaju njihova djeca i vole li ona to što oni rade:

'Moja starija kćerka je napunila 18 godina i ona je u onoj fazi kada neće dijeliti. Loži se na neki tamo punk punkova, Bog zna više što je to, ali drži to za sebe jer to su godine kada ona želi imati svoj svijet i sad još tata muzičar...Tako da ona vozi svoje i moli me da ne idem u kafane gdje ona ide. Imamo vrlo jasno podijeljeno u koje kafane smijem ja, a u koje ona', rekao je Brano, a Vedran nastavio:

'A moj sin ima četiri godine, tako da sam još uvijek u Baby Shark fazi.'

Dubioza Kolektiv putuje i nastupa po cijelom svijetu. Opisali su Brano i Vedran kada je bend prvi put nastupao u inozemstvu i kako je krenula globalna prepoznatljivost.

'Prvi koncert u inozemstvu je bio 2004. godine. Zvali su nas na Eurosonic festival u Nizozemskoj, to je kao pijaca gdje dođu bendovi. I onda se po čitavom gradu nalaze pozornice, klubovi gdje se skupljaju ljudi iz glazbenog biznisa. I to je bio jako dobar koncert, više je bilo nas na bini nego njih u publici, ali imali smo sreću da je sve to iz nekog razloga snimao danski nacionalni radio...Ta snimka je super ispala i onda valjda svi ti nacionalni radiji snime razne koncerte i izmijene snimke. Tako da se, u stvari, taj koncert zavrtio na svim nacionalnim radijima u Europi i nekako smo dosta brzo počeli svirati po Europi...', prepričao je Brano.

Gina je glazbenike pitala imaju li neku tzv. stage personu, odnosno dijelove sebe koje samo na bini pokazuju, a privatno ne. Brano je rekao:

'Kažu da je čovjek 70% voda, a 30% meso, mišići... A kod mene je 70% stid i ostalo je ova neka masa. I naučio sam kroz godine da se stvarno na bini pretvorim u nekog lažnog sebe, kao što me i sada nije sram, ne znojim se i u redu sam....ali to u stvari nisam pravi ja nego ja sad sve ovo foliram, a onaj mali Brano čuči negdje dolje u mraku i čeka da se ovo sve završi, pa kad dođem kući da mogu postati opet ja.'

'Ali to je valjda obrambeni mehanizam. Svi imamo tu neku obranu od treme, nastupa, od toga da ćeš pogriješiti pred 1000 ljudi i napraviti neku kardinalnu grašku. Netko kompenzira rekreativnim drogama, alkoholom, a netko meditira, a netko kombinaciju. Uvijek su to neke iščašene persone, na sceni, među muzičarima nećeš naći previše normalnih', dodao je Vedran pa otkrio na čemu je zahvalan.

'Kada smo bili klinci u srednjoj građevinskoj, nama je ovakav život, putovanje po svijetu bio dječački san koji se igrom slučaja ostvario...'

Brano je dodao:

'Meni je život zadnjih dvije godine servirao jednu finu porciju gov***, tako da sam se dosta kao čovjek promijenio i tu sam stvarno naučio biti zahvalan. Naučio sam biti zahvalan na tome što sam izgubio ambiciju. Onu ambiciju koju sam imao prije svega što mi se desilo, u kojoj svaki dan hoćeš još, misliš da možeš više, trebaš, zašto ne bi, idem pod svaku cijenu, a u stvari to je ono uzaludno. To je suštinski uzaludno ganjanje uspjeha, jer nikad ti ne možeš uloviti uspjeh, uspjeh samo može uloviti tebe...'