Spavao je na podu i pjevao za zdjelu graha: Toma se ženio 4 puta, umro u mukama, a snimka s glumicom i danas kida dušu

Ako se za nekoga može reći da je legenda narodne glazbe, onda je to Toma Zdravković čije će pjesme i stihovi koji razaraju dušu živjeti vječno.

Misteriozna snimka koji kida dušu

Mnogo godina nakon Tomine smrti misteriozna snimka na kojoj Toma pjeva dok glumica JelisavetaSeka Sablić sjedi pored njega i ne uspijeva suzdržati suze, preplavila je društvene mreže.

'To je bilo namjerno, pozvali su sve nas glumce, bilo nas je puno, rekli su nam: 'Toma je lošeg zdravlja, bliži mu se kraj i želi napraviti oproštajnu večer s ljudima'. I tako smo mi otišli. Poslije toga je on živio još godinu dana, čak smo mi mislili da je taj događaj možda bio neki marketing. Nažalost, nije bio, Toma je preminuo', objasnila je Seka pozadinu snimke koji kruži mrežama.

Inače, Tomin otac Dušan bio je mesar, a majka Kosara domaćica koja je rodila petero dece, najstarijeg sina Aleksandra, potom Ivana, Tomu kojeg su zvali Dado, kćer Mirjanu i najmlađeg sina Novicu. Odrastajući u nemaštini, Toma je brzo shvatio da ga život na selu ne privlači pa je već s petnaest godina počeo pjevati i brzo je shvatio da je to njegov jedini izlaz. Nisu svi vjerovali u njegov uspjeh, ali Toma nije dozvolio da ga zli jezici obeshrabre. Prva stanica na putu ka uspjehu bio je Leskovac.

Spavao je na podu i pokrivao se krpama. No sve je počelo 1954. kad su dva mršava, izgladnjela dječaka ušla u kafanu 'Radan'. Došli su izmoliti ostatke od trpeze, ali sudbina im je namijenila nešto više. Tomu je čuo upravnik kazališta u Leskovcu i pitao ga hoće li pjevati u predstavi 'Zona Zamfirova', a on mu je poručio: 'Može, ali za dvije zdjele graha i dva komada kruha'.

Tu je sasvim slučajno, gladan i promrzao, 1956. godine upoznao pjevačicu Silvanu Barjaktarević, kasnije Armenulić. U kafani 'Radan', gdje je i ona pjevala sa svojim orkestrom, Toma je naučio pjevati narodne, zabavne, starogradske pjesme, francuske šansone i talijanske kancone, a u glazbenim krugovima brzo se pročulo da u Leskovcu postoji neki Toma. S takvom reputacijom uputio se u tuzlanski hotel 'Bristol' gdje je pet godina iz večeri u večer punio salu. U Tuzli se prvi put ozbiljno zaljubio u vitku plavušu Slavicu, rodom iz Travnika, koja mu je zadala mnogo muka.

Ženio se četiri puta

Toma Zdravković ženio se čak četiri puta, a iz tih brakova ima dvoje djece, kćer Žaklinu i sina Aleksandra. Jedne večeri u zrenjaninskom hotelu 'Vojvodina' upoznao je zgodnu crnku Olgicu i potpuno očaran pitao ju je da se uda za njega. Kćeri Žaklini su dali ime po supruzi Johna F. Kennedyja koji je ubijen na dan kada je ona rođena. Nažalost, brak nije dugo potrajao i par se razveo.

Zdravkovićeva kafanska karijera nastavila se u Beogradu u 'Gradskom podrumu' gdje je upoznao Milicu s kojom se poslije nekoliko mjeseci venčao i činilo se da pored nje više nije onaj stari. Nije puno pio, ostavio se kocke i boemskog društva koje ga je svuda pratilo, snimao hitove i odužio se Silvani napisavši joj legendarnu pjesmu 'Šta će mi život'. Ni ljubav s Milicom nije potrajala i par se razveo 1970. godine, a depresiju i razočarenje gasio je u dnu čaše i za kockarskim stolom.

Za Nadu Radanović s Cetinja, treću Tominu suprugu, mnogi su govorili da je njegova najveća ljubav. Njih dvoje su se vjenčali na Otoku cvijeća u Crnoj Gori 1972. godine, a kuma im je bila glumica i pjevačica Olivera Katarina. Unatoč ludoj ljubavi i strasti, brak nije opstao. Pričalo se da je Toma bio očajan nakon kraha, a ubrzo nakon toga je otišao u Ameriku, zatim Kanadu gde je upoznao frizerku Gordanu s kojom je dobio sina Aleksandra i koja je s njim ostala do kraja života.

Kocka i alkohol

'Nikad nisam pio zato što volim alkohol, uvijek je sve kretalo od nekoliko tura pića i to uvijek u društvu. Znali smo u kafanama provesti tri, četiri dana bez prekida', iskreno je pričao ovaj veliki boem čija je velika strast bila i kocka.

Ostavši bez centa i uvjeren da će brzo umrijeti zbog zdravstvenih problema, pobjegao je prvo u Ameriku, a potom se 1974. godine zaputio u Kanadu. Sve lošeg zdravlja, morao je u bolnicu gdje su ga dva puta operirali. Iako je nastavio piti i pušiti, njegovo stanje se privremeno stabiliziralo. Nakon što se rodio Aleksandar u Torontu, s obitelji se krajem 1978. godine vratio u Jugoslaviju i snimio album.

'Imao sam više sreće nego pameti. Sažalili su se na mene i zato me ponovno prihvaćaju. Je li zbog toga što znaju da sam bio bolestan i vucarao se po Americi, Kanadi i vratio kući... A možda su me nekad i mnogo voljeli, pa je to ostalo u njima. Meni se, mislim, sve to što sam prošao i izdržao moralo baš tako dogoditi. Ostao sam ja negdje, u svom posljednjem genu, ipak malo seljanče kojeg su novac i slava tresnuli u glavu', pričao je po povratku u domovinu.

Veliki koncert i tragičan kraj

U veljači 1982. u beogradskom Domu sindikata održao je svoj prvi solistički koncert nakon 26 godina bavljenja glazbom i dostigao vrhunac karijere.

Iako ga je bolest ponovno slomila 1987. godine, na jesen je krenuo na turneju koja se reklamirala pod sloganom Oproštajni koncerti Tome Zdravkovića. Beogradski Dom sindikata bio je dvadeset dana pun svake večeri, a euforične scene ponavljale su se širom Jugoslavije. Naredni album 'Da l' je moguće' donio mu je još veću slavu, a onda ga je u tavnju 1991. godine poslije albuma 'Kafana je moja sudbina' bolest prikovala za krevet na VMA u Beogradu. Posle sedamnaest godina borbe s rakom prostate, preminuo je 30. rujna 1991. godine, ali legenda o najvećem jugoslavenskom boemu i čovjeku koji je opjevao svoje najjače emocije i dalje živi, baš kao i njegove pjesme koje su postale evergreen hitovi.