Veliki emotivac, jedan od najpopularnijih, najomiljenijih glazbenika i najboljih muških vokala ovih prostora i šire Tony Cetinski gostovao je u podcastu 'Skip or Beep bravo!' radija kod Tatjane Jurić. Publika ga obožava već tri i pol desetljeća, a upravo velike obljetnice povod su najavljenog spektakla u zagrebačkoj Areni 31. svibnja, kada će Tony ujedno proslaviti i 55. rođendan.
Hrvatska glazba je u zadnjih 10 godina čini se ostala bez vrhunskih izvođača. Tko se možda nameće kao mlađi da će preuzeti? Imamo li nasljednike? - upitala je Tatjana Jurić.
'Mislim da nakon što je Oliver otišao sve je otišlo u klinac. Cijela scena je izgubila neki temelj, sve se nešto trese. Sve se ljuljuška. On je bio neki taj katalizator između nas kolega, nekako kada bi se netko ljutio na nekoga, on bi ti rekao daj, nemoj. Uvijek bi smirivao, uvijek bi bio neki faktor sigurnosti, neki otac koji ti daje neku sigurnost, temelj.
Kada je Oliver otišao, svi temelji su popucali. Onda naravno Aki, pa Massimo i sada se vidi da se sve razrušilo. Nema reda, nema poštovanja… Ali kada je Oliver otišao, kao da su svi pokazali svoje lice, bez srama, kao da je otišao neki vođa ili neki otac u obitelji, onda djeca sva polude, jer se nemaju na koga osloniti i nemaju koga da ako oni promaše, zato će Oliver sigurno imati dobar album pa će se ova godina pokazati dobrom. E, toga nema više… Ne vidim nasljednike, ali tko sam ja da sudim, da govorim o nasljednicima…', kazao je Cetinski.
Prisjetio se i pokojnog kolege, legendarnog Dina Dvornika i njegova pogreba koji je bio poseban baš kao i on.
'Sahrana je fenomenalna ispala, mislim, čudno zvuči ovako kada kažeš da je nešto fenomenalno na sahrani jer realno na sahrani čekaš da završi i da ideš kući i da si misliš Bože kako smo krhki. Bila je i ‘dobra’ glazba, ali i situacija, ispričat ću, nisam imao prilike to ispričati.
Znači bili smo gore na krematoriju u Mirogoju, svi smo se počeli skupljati, tu su svi od političkih krugova, od Bandića do svih struktura, političkih i glazbenih i tako dalje. Sad svi se skupljaju i sad treba raditi popis straže, tko će biti na straži, pored lijesa. Meni je došla u panici Daniela supruga od Dina, da to nije okej, da su sve samo muškarci, da hoće li koja žena biti na straži, i da to ne može biti tako. I onda sam je pitao, Danijela, je li mi daješ dozvolu da ja to preuzmem? Preuzeo sam, prva straža su bile Josipa Lisac, Alka Vujica, njegove najbliže kolegice. Znači, krenulo se sa ženama. Onda je došao Bandić, onda sam njih stavio sve, Bandića i političare. Onda naravno, glazbenici svi, svatko je imao pravo biti u straži', kazao je.
U dugoj i bogatoj karijeri, nakupilo se uspomena, a s Tatjanom je podijelio onu vezanu uz pobjedu na Dori 1994.:
'Znači ta pobjeda na Dori 1994. je nešto što nisam uopće shvaćao kao pobjeda nad nekim ili u natjecanju s kolegama koji nisu bili prvi te večeri. Boljelo me što mi je brat bio drugi ili treći. Znači brat je bio tada s Tutićem i oni su napravili ‘Arrivederci signorina’… Ja sam osjetio i u tom timu, Tutićevom, da su oni očekivali da bi trebao taj tip pjesme ići na Euroviziju, a ne ja. Nisam se uopće mogao veseliti, ne bih se tako osjećao da mi to nije bio rođeni brat, onda sam skoro vratio Doru. Odmah čim sam išao kroz onaj tunel, tu mi je došao menadžer Škugor, možda i on može posvjedočiti…gdje sam ja hodajući prema konferenciji za medije njemu izgovarao - Slušaj, ako si namjestio ovo, a brat mi je izgubio radi toga, reci mi sada dok dođem do tamo, kulturno ću vratiti nagradu, zahvalit ću se i možda mi brat ode na kraju na Euroviziju. I bilo bi to super fora, mislim, meni bi bilo super potez. Meni je žao što nije, valjda nije namjestio ili nije imao hrabrosti da mi to kaže, jer zna da bi to napravio. Zna da ja ne bih išao na Euroviziju, nego bi ostavio Doru na stolu…'
.png)
.png)
