'DEBLJINA I UPROPAŠTEN ŽIVOT MOJA SU KRIVICA', Gabi iz 'Života na vagi' progovorila o nesretnom odrastanju

Gabrijela Crnjac, natjecateljica prve sezone showa 'Život na vagi', u show je ušla sa 183,7 kilograma kao najteža kandidatkinja. Iako nije izašla kao pobjednica, Brođanka se vidno transformirala.

Facebook

Gabrijela Crnjac, natjecateljica prve sezone showa 'Život na vagi', u show je ušla sa 183,7 kilograma kao najteža kandidatkinja. Iako nije izašla kao pobjednica, Brođanka se vidno transformirala.

Gabrijela na društvenim mrežama često progovara o borbi s kilogramima, a ovog je puta, u podužoj Facebook objavi, otkrila da nije imala lagodno djetinjstvo, a za sve je okrivila sebe.

Facebook 

'I dandanas mi ljudi u razgovorima često govore ' izgled nije bitan'. Nemojmo se zavaravati. Bitan je. Ne radi estetike i toga je li se nekome naš izgled sviđa, jesmo li nekome privlačni i lijepi. Radi zdravlja. A ponajviše radi psihe. Svi koji me poznaju, znaju da sam oduvijek komunikativna osoba i veseljak, bila sam takva s 225kg, takva sam i sada. Svi me takvu znaju i svi me takvu vole. Malo tko zna što sam sve u životu propustila zbog kilograma. Odlazak u Gardaland na maturalcu u 4. razredu srednje. Dok cijeli razred trči da ide na sve što se nudi, Gabrijela je išla na 2 vožnje jer je samo u sjedala te dvije stvari mogla sjesti. Najobičniji odlazak u kafić mi je bio stres jer sam morala gledati u koju stolicu mogu sjesti. U kinu su dolazila u obzir samo ljubavna sjedala jer su spojena. Putovanje avionom/busom noćna su mora zbog uskih sjedala i osobe pored mene kojoj sam doslovno oduzimala njezin prostor. Kupovina odjeće, horor. Kupovanje na muškom odjelu i laganje da kupujem za tatu, brata, prijatelja. Jednom prilikom sam s roditeljima i sestričnom sjela ispred jednog fast fooda na plastičnu visoku stolicu i ona je doslovno pukla ispod mene i završila sam na podu. Sve je to prošlo, naravno, sa smiješkom na licu. Ne znam jesam li zavaravala ljude ili samu sebe glumeći da sam sretna osoba i da me nije briga za izgled.

Privatna arhiva 

Još češće čujem/čitam ono 'roditelji su krivi za pretilost djece'. Ne. Nisu krivi. Ni jedan roditelj svom djetetu ne želi zlo. Moji roditelji su me vodili s 9 godina u bolnicu na pretrage i program mršavljenja kada sam se počela jako debljati. Kuhali i servirali mi hranu. Gabrijela je ta koja je u 3 ujutro izlazila na balkon i jela. Gabrijela je ta koja je sve novce što dobije trošila na slatkiše. Moji roditelji su trebali lanac na frižider staviti? Ne davati mi novac? Koliko novca su uložili u moje mršavljenje, mogli su imati još jedan stan. Doslovno. Privatni treneri, tablete, injekcije, nutricionisti. Sve je bilo uzalud dok sama nisam odlučila smršaviti.

Moji baka i djed nisu ni doživjeli to da smršavim, iako su bili navijači u prvom redu. Mislila sam da neće ni moji roditelji. Nikad nisam bila bolesna i nikada se nisam vadila da sam debela zbog ovoga ili onoga. Moja debljina i moj upropašten život u milijun i jednom segmentu je jedino i isključivo MOJA KRIVICA.

Privatna arhiva 

Da sam bila pametnija, danas sam možda mogla biti nečija cura, žena, mama. Danas bi možda imala puno vise doživljaja i uspomena iz djetinjstva, a ne bih djetinjstvo pamtila po bullyngu i maltretiranju. DA SAM bila pametnija. Ali nisam', napisala je Gabrijela na Facebooku.