Prošlo je već više od dvije godine otkako je legendarni pjevač Đorđe Balašević preminuo. Iza sebe je ostavio bezvremenske hitove koje slušaju sve generacije. Đorđe Balašević rođen je 13. svibnja 1953. godine u Novom Sadu.
Gimnaziju je napustio u trećem razredu pa je ispite polagao izvanredno. Upisao je geografiju jer, po vlastitom priznanju, na prijamnim ispitima nije bilo matematike. Osnovna ambicija u srednjoj školi bila mu je postati nogometaš, međutim, život je za njega imao drugačije planove.
Unatoč svim uspjesima koje je postigao, otac i majka su se protivili njegovoj odluci da bude glazbenik i smatrali su da bi se trebao baviti geografijom za što se i školovao. Nisu nazočili nijednom njegovom koncertu, a uvijek im je čuvao dva prazna mjesta.
Prezime Balašević je nastalo tako što mu je svaka generacija dodavala po neko slovo. Djed Đorđe, po kojem je pjevač dobio ime, prezivao se Balaš i bio je pravoslavac koji se plašio da ih ne 'pomađare'. Zato je otišao u općinu i platio da se prezimenu doda nastavak -ić.
'Moj djed Đorđe Balaš bio je veliki pravoslavac koji se plašio da nas ne 'pomađare', pa je odlučio 1941., kad je to bilo veoma 'čupavo' otići u općinu i uplatiti ono 'ić' na kraju, kako bismo postali Balašević. Inače, otac mi se prezivao Balašev, tako sa sam ja prvi rođen kao Balašević. Naše prezime je veoma rijetko, i danas se može sresti jedino na obodima Homoljskih planina, ali mislim da svi vučemo iste korijene od Vlaha', ispričao je Đorđe jednom prilikom.
Čuveni virtuoz s perom u ruci, najupečatljivije slike svog odrastanja prenio je na papir u svojoj knjizi 'Kalendar mog detinjstva'.
'Činjenica da sam bio mirno dijete i odličan učenik mi se na neki način osvetila u gimnaziji. Ustaljeni tempo radnih navika i učenje pretvorili su se u katastrofu. Otac je, kao predstavnik bivše jugoslavenske organizacije, dobio posao u inozemstvu, čime je nada mnom nestala jedna vrsta kontrole. Ćale nije dolazio na roditeljske sastanke, s mamom sam se mnogo bolje razumio, a i uvijek su govorili da sam genetski povukao na njenu rodbinu. Balaševići su bili dobri podanici, rano su ustajali, rano išli leć, ako dobiju poziv na sud obavezno su odlazili, išli su među prvima na glasovanje, dok su mamini bili nekako više sanjalački orijentirani. U gimnaziji sam imao čudan odnos ocjena, od odličnog uspjeha iz srpskog i društvenih predmeta, do jedinica iz fizike, kemije i matematike koje nikada nisam uspjevao popraviti', ispričao je svojedobno Đole.
Đorđe je imao i pet godina stariju sestru koja je preminula.
'Imao sam stariju sestru Jasnu koja, nažalost, više nije živa, ali uz nju sam rano naučio čitati i tako postao pravo čudo od djeteta. To mi se kasnije obilo o glavu jer je za mene do osmog razreda sve bilo podređeno igri', izjavio je u intervjuu koji je dao 2010. godine.
O Jasni Balašević se ne zna mnogo, osim da je bila u braku te imala jednu kćer. Neki srpski mediji pišu i kako je upravo njoj kantautor posvetio pjesmu 'Naopaka bajka'.
Balašević je 1977. godine s prijateljima iz gimnazije osnovao akustičnu grupu Žetva s kojom je snimio pjesmu 'U razdjeljak te ljubim' u izdanju RTV Ljubljana. Iako je nije volio, nakon njenog izvođenja na radiju otvorila su mu se mnoga vrata. Singl je prodan u 180.000 primjeraka što je bio prvi veliki pjevačev uspjeh.
Počeo je snimati sve veći broj pjesama koje je predstavljao na raznim festivalima i koje su doživjele veliki uspeh, a sve ostalo je povijest.
Filmska ljubavna priča
Blašević i Olivera sreli su se tijekom jednog TV gostovanja, oboje su bili gosti novosadske televizije - Olivera kao sportašica, a Đorđe kao glazbenik. Olivera tad nije ni sanjala da će se u tog mladića s gitarom zaljubiti. Vrsna gimnastičarka u četiri sportske discipline, s pregrštom medalja i priznanja, trebala je odlučiti između te svoje ljubavi i ove nove koja se tek rađala.
'Jednom prilikom gledali smo zajedno utakmicu Hajduk - Hamburger. Najednom Olja mi prebaci ruku preko ramena i reče: 'Ovaj Zlatko Vujović je opasan nogometaš'. Rekao sam tad sebi: 'Našao sam pravu osobu, prijatelja koji se razumije i u druge stvari. Ženim se odmah - gotovo je!', rekao je Balašević jednom prilikom.
U vrijeme dok je Olivera studirala i živjela u domu, Đole je pod njenim prozorom često pjevao. Na studentskoj sobi u kojoj je Olivera tada živjela, danas se na ulaznim vratima nalazi pločica s natpisom: 'Dok ona ne sleti niz hodnik studenjaka... Olja i Đole Balašević, 1. lipanj 1979.', a upravo tu je počela najljepša ljubavna priča.
'Majka je veoma teško emotivno proživljavala što odlazim u Novi Sad i što ću biti sama, čak mi je predlagala da nađem nekog momčića. Imala sam cimericu Vesnu iz Čačka. Upoznala sam mnogo ljudi s kojima sam i danas u kontaktu', rekla je Olja Balašević u jednom intervjuu.
Uskoro se u njenom životu pojavio i momčić, tada već poznati kantautor sa Salajke, a njen studentski život Đorđe Balašević opisao je u pjesmi 'Provincijalka'.
'On tvrdi da je ta pjesma vezana za ovu sobu. Ja znam da sam za stolom čitala bilješke s predavanja, spremala ispit i gledala često kroz prozor čekajući kada će se pojaviti. Tada mobilnih telefona nije bilo, pa je Đole zviždao pod prozorom. Taj zvižduk i danas koristi kad negdje zalutamo u nekom gradu ili tržnom centru. Kada bih čula njegov zvižduk, brzinom svjetlosti bih strčala kroz hodnik da ga vidim, tako da je ta pjesma to na vrlo lijep način ispričala', pričala je ranije Olivera.
Balašević je 2001. objavio album 'Dnevnik starog momka' posvećen svojoj najvećoj ljubavi i podršci. Svaka od dvanaest pjesama nosi naziv nekog ženskog imena, a kombinacijom početnih slova tih imena, dobiva se: 'Olja je najbolja'. Time je još pokazao svijetu koliko je njihova ljubav jedinstvena.
Nakon Jovane, Olivera i Đole su dobili još dvoje djece - kćer Jelenu i sina Aleksu. Svo troje djece popularnog glazbenog i glumačkog para uspješno grade svoje karijere. Poslije Jelene, koja se dokazala kao odličan redatelj videospotova, i Jovane, koja je aktivna glumica, sin Aleksa postao je prvak u hrvanju.
Tužna sudbina i posljednji dani
Dvije i pol godine poslije smrti Đorđa Balaševića, njegova supruga Olivera Balašević smogla je snage progovoriti o njegovim posljednjim danima dok je bio u bolnici. Đole je posljednje dane proveo na infektivnoj klinici, a Olivera je u nedavnom intervjuu otkrila kako je protekao njihov tadašnji susret.
'Nažalost kada je bio primljen u bolnicu na infektivni odjel, nama nije bio dozvoljen pristup. Onda sam obilazeći oko zgrade naišla na jednu poznanicu i pitala sam je zna li ona otprilike gdje je soba u kojoj on leži. Zanimalo me je gdje je prozor te njegove sobe. Ona mi je rekla da zna, da je soba u prizemlju i da će me odvesti tamo. Odvela me je iza zgrade. Tada smo se vidjeli. Samo je pružio ruku i pozdravio me na identičan način kao da nema rastanka, kao da nema ničega što bi me plašilo. Tu sam. Ja sam mu mahala i pokazivala da bude jak, da bude čvrst. Vjerujem da je ostao jedan prozor putem kojeg komuniciramo i danas', kazala je ona.