Književnica Isidora Bjelica imala je veoma neobičan odnos sa svojom majkom, ali je zato bila čista podrška i vjetar u leđa svojoj kćeri Vili Evanđelini Pajkić.
'Mama mi je i pronašla fakultet na kojem trenutno studiram. Uvijek me je podržavala. Savjetovala me je da budem svoja i slobodna. Htjela je da se bavim onim što me čini sretnom, a to što sam se izabrala baviti dizajnom osobito joj je godilo. Radovala se što je prenijela na mene ljubav prema umjetnosti i modi', rekla je jednom prilikom Vila Evanđelina.
Borba za majčino izlječenje obilježila je Vilino djetinjstvo, a o tome najbolje svjedoči jedna stara objava njene pokojne majke.
'Mila moja tufnice, sretan ti rođendan, u želji da Božja blagodat bude uvijek uz tebe... Znaš koliko me boli što si posljednje četiri godine provodila po bolnicama u stalnom strahu i brizi. Dok su druge djevojčice mirno spavale, ti si noći i noći njegovala bolesnu majku. Dok su druge djevojčice odlazile na sport ti si sate i sate sjedila na kemoterapijama, ali mila moja, kroz svo to stradanje naučili smo o ljubavi više nego što bi nam donio sretan život u zdravlju i izobilju'.
I oni koji je poznaju, kažu da je skromnost osobina koja najviše obilježava Vilu Pajkić koja je sa samo 20 godina imala svoju modnu reviju koja je oduševila Beograđane.
'Jako sam zahvalna što sam odmalena počela crtati i našla nešto što me čini sretnom i čime se volim baviti. Kasnije je ta ljubav prešla u modni dizajn, u kojem sam se veoma pronašla i koji mi dozvoljava da se kreativno izražavam. Osim toga, najviše me zanimaju neka slična polja kao što su grafički dizajn i fotografija.'
O načinu na koji su je roditelji odgajali Vila ovako govori:
'Liberal-tradicionalno, zavisi veoma od situacije, težilo je ipak više ka liberalnom. Svakako je bilo veoma zabavno i zanimljivo. Uvijek su se trudili da mi daju slobodu da mogu sama učiti i pronaći se u svojim padovima i usponima. Primarni cilj im je uvijek bio da budem sretna i slobodna.'
Mnogi kažu da fizički veoma podsjeća na Isidoru, a Vila na to gleda ovako:
'Jako je teško definirati i staviti u samo jednu kocku sve karakterne osobine moje mame i samo reći jesam li slična ili ne. Smatram da je njen karakter bio jako njen, a ona je uvijek htjela i da ja budem svoja. Uvijek sam težila ka istim stvarima kao ona, dijelile smo istu ljubav za mnoge stvari. Humor nam je bio jako sličan, obje smo impulzivne i iste stvari su nas uvijek smarale. Meni su sve njene osobine uvijek bile predivne na svoj način, samim tim ako je prenijela neke od njih na mene, mogu samo biti srećna. Nije na meni da ih definiram i da se hvalim'.