TKO JE BILA PRVA PREDSTAVNICA BIVŠE DRŽAVE NA EUROSONGU? Tamo je otišla slučajno pa ostala bez cipela i torbe

Ljiljana Petrović bila je prva predstavnica Jugoslavije na Eurosongu koji je održan 1961. godine u Francuskoj.

Youtube/Screenshot

Pjevačica Ljiljana Petrović bila je prva predstavnica Jugoslavije na Eurosongu koja je održan 1961. godine u Francuskoj. Bio je to šesti po redu Eurosong, a na natjecanju su debitirale tri države - Jugoslavija, Finska i Španjolska.

Youtube/Screenshot 

Natjecanje je po drugi put održano u francuskom primorskom gradu Kanu, gdje je također bilo i izdanje iz 1959. godine. U organizaciji Europske radiodifuzne unije (EBU) i domaćina Radiodiffusion-Television Francaise (RTF), natjecanje je održano u Palači festivala i kongresa u subotu 18. ožujka 1961. godine, postavši prvo natjecanje koje se održalo u subotu večer, nakon čega je tradicija nastavljena (sa izuzetkom 1962).

Sudjelovalo je 16 država, a prvi put je izvedena pjesma na jednom jeziku iz slovenske grupe, srpsko-hrvatskom. Pjesmu je komponirao Jože Privšek, a tekst je napisao Miroslav Antić.

Jugoslavija je na natjecanju osvojila osmo mjesto, a slovila je za favorita i među novinarima i producentima. Pobijedio je Luxembourg s pjesmom 'Nous les amoureux' koju je izvodio Jean-Claude Pascal.

Youtube/Screenshot 

Karijera Ljiljane Petrović započela je upravo nastupom na ovom prestižnom natjecanju. U Kan je predstavnica Jugoslavije došla kao početnica na estradi. Nakon odličnog plasmana postala je prava zvijezda u Jugoslaviji, a često se govorilo da je na jugoslovensku scenu ušla na europska vrata.

Youtube/Screenshot 

'U izboru za jugoslovensku pjesmu sudjelovala su tri TV centra: Zagreb, Beograd i Ljubljana. Naš se predstavnik birao u Ljubljani, i ja sam sasvim slučajno ušla u ovo natjecanje. Tih dana sam boravila u Ljubljani, jer sam snimala svoju prvu ploču za Jugoton. Sasvim slučajno, tu snimku čuo je Jože Privšek i pomislio kako bi njegova pjesma 'Neke davne zvijezde' savršeno odgovarala mom glasu. Mnogi su ga odgovarali od toga, tvrdeći da sam ja bez ikakakvog estradnog iskustva, ali on je bio dovoljno mlad i lud da ne popusti. I tako sam ja otpjevala njegovu pjesmu i pobijedila', ispričala je Ljiljana u intervjuu za specijalno izdanje 'Eurosong 90', a tekst je prenio Yugopapir.

'Uoči natjecanja i u samom finalu privukli smo veliku pažnju. Oko nas su se vrtjeli novinari i producenti. U nekim njihovim internim listama bili smo uvijek na nekom od prva tri mjesta, a među diskografskim predstavnicima na četvrtom. Dio medijske pažnje bio je uvjetovan i time što smo bili prva socijalistička zemlja na Eurosongu', pričala je Ljiljana.

Youtube/Screenshot 

Jedini savjet koji je u tom trenutku dobila bio je od Mike Antića koji je savjetovao da bude odmjerena i skromna, kao što priliči jednoj socijalističkoj zemlji.

'Miroslav Antić (tekstopisac i novinar) je nešto stariji od nas ostalih i zbog toga je sebi dao pravo biti naš duhovni otac. Uoči nastupa upozorio me je da moram izgledati skromno i dostojno socijalističke zemlje iz koje dolazim. Tad su sve pjevačice bile odjevene u blještave kombinacije, poput 'božićnih jelki', kako je tada komentirao Antić. Poslušala sam ga i obukla jednostavnu haljinicu, a prije izlaska na pozornicu mi je Saša Novak stavila broš', govorila je pjevačica.

Ljiljana Petrović bila je prva predstavnica Jugoslavije na Eurosongu  YouTube

Jugoslovensku predstavnicu su nakon nastupa okružili predstavnici medija i obožavatelji tražeći joj fotografije i autogam, a ona je u tom kaosu izgubila obje cipele i torbicu.

'Nakon nastupa okružili su me gledatelji i tražili fotografije. Bile su u torbici, ali ih u gužvi nisam mogla izvaditi. Onda mi je netko oteo torbicu, a izgubila sam i obje cipele. Nakon sat-dva, vraćene su mi: prvo jedna cipela, pa druga, a zatim i torbica. U njoj nije nedostajalo ništa osim mojih fotografija', otkrila je ona.

Uspješna karijera Ljiljane Petrović trajala je do 1980. godine, kad se povukla s glazbene scene. Njen najveći hit u karijeri je bila pjesma 'Neka to ne bude u proljeće' koju je izvela na festivalu u Opatiji. Kasnije je pisala haiku poeziju i komponirala pjesme inspirirane istom, a 1991. objavila je i svoju knjigu. Umrla je 4. veljače 2020. u Novom Sadu.