Život Dine Bajraktarević, sestre Silvane Armenulić, obilježen je snažnim emocijama, velikim gubicima i glazbom koja je bila i utjeha i sudbina. Odrasla je u vremenu kada se radost i bol nisu razdvajali, a obiteljska bliskost bila je jedini oslonac u trenucima teških iskušenja.
Njena priča nije samo biografija jedne pjevačice, već svjedočanstvo o ženi koja je preživjela nezamislive tragedije i pronašla snagu da nastavi dalje.
Hajrudina Dina Bajraktarević rođena je u Doboju, u tadašnjoj SR Bosni i Hercegovini, kao jedno od trinaestoro djece u uglednoj bošnjačkoj obitelji. Otac Mehmed bio je poznati lokalni slastičar, dok je majka Hajrija držala obitelj na okupu i bila oslonac svim članovima kućanstva.
Obiteljski život zauvijek je promijenjen nakon rane tragedije – brat Hajrudin izgubio je život nakon napada psa. Taj događaj duboko je potresao oca Mehmeda, koji se povukao u sebe i utjehu potražio u alkoholu. Zatvaranje slastičarnice donijelo je obitelji siromaštvo i godine teške borbe.
Dina je odrastala uz sestre koje su imale izražen talent i ljubav prema glazbi. Najpoznatija među njima bila je Silvana Armenulić, rođena kao Zilha, koja je još jako mlada počela pjevati po sarajevskim kafanama. Iako se otac protivio njenom izboru, Silvana je ustrajala i izgradila blistavu karijeru.
Njen uspeh otvorio je vrata i ostalim sestrama. Mirsada je 1970. godine objavila svoj prvi album, zahvaljujući Silvaninoj podršci, dok je Dina dugo oklijevala bi li i sama zakorači na scenu.
Obitelj Bajraktarević pogodila je jedna od najvećih tragedija 10. listopada 1976. godine, kada su Silvana i Mirsada poginule u prometnoj nesreći kod sela Kolari. Bol je bila još veća jer je Mirsada u tom trenutku bila u šestom mjesecu trudnoće.
Dina je tada živjela s Mirjanom i bila izuzetno vezana za obje sestre. Vijest o njihovoj pogibiji doživjela je kao nenadoknadiv gubitak koji je zauvijek obilježio njen život.
Otkrila je i da je tog dana zapravo trebala krenuti s njima, ali je u posljednjem trenutku odlučila ostati kod kuće i gledati film 'Let iznad kukavičjeg gnijezda'.
'Non-stop sam išla s njima. Tog puta nisam. Tako sam, valjda, izbjegla smrt', rekla je jednom prilikom.
Nakon smrti Silvane i Mirsade, Dina je donijela odluku da se ipak okrene glazbi. Tijekom kratkog, ali zapaženog perioda objavila je tri ploče – 1978, 1979. i 1980. godine. Najveći uspijeh postigla je pjesmom "Sudbina je tako htjela", koja je ostala njen prepoznatljiv znak.
Ubrzo nakon toga povukla se sa scene i odlučila posvetiti obiteljskom životu, daleko od reflektora i javnosti.
Dina se udala za pjevača Žiku Nikolića, s kojim je dobila dva sina. Oba su ponijela imena u čast pokojne sestre Silvane. Iako su obojica pokazala interes za glazbu, samo je jedan od njih ostao aktivan na sceni.
Tijekom ratnih devedesetih godina, Dina je sa suprugom, djecom i majkom Hajrijom napustila zemlju i utočište pronašla u Danskoj, gdje i danas živi. Njena majka Hajrija preminula je 2008. godine, dočekavši duboku starost.
Smrt najstarije sestre Ševke 2013. godine ostavila je Dinu kao posljednju živu žensku članicu obitelji Bajraktarević. Teret gubitaka prati je čitavog života, a uspomene na Silvanu i Mirjanu ostale su njen najdublji emotivni oslonac.