Na današnjoj komemoraciji Halidu Bešliću u Narodnom kazalištu u Sarajevu, jedan od najemotivnijih trenutaka bio je govor njegovog prijatelja i kolege Dina Merlina. Glazbenik se prisjetio posljednjih trenutaka koje je proveo s Halidom i svojim riječima rasplakao cijelu dvoranu.
'Draga obitelji, prijatelji... Riječi su riječi, ali slike i osjećaji govore mnogo više, započeo je Dino, pa nastavio:
'Podijelit ću s vama nekoliko slika... kad sam posljednji put bio s Halidom. Drijemao je, a s usana mu je izletjela psovka dok smo ga okretali na bok. Pričao sam mu Gljivine fore, smijali smo se. Smijali smo se da ne bismo plakali. Da prevarimo bol. Da prevarimo smrt.'
Publika je tiho plakala dok je Dino otkrivao i najintimnije trenutke:
'Donio sam mu čokoladu. Milovao sam mu kosu, ruke i stopala… Bijele, čiste priglavke. Kakav minimalizam… nešto tako jednostavno, a posebno. Nešto potrebno kao brašno, papir, sol. Nešto toplo – kao naš Halid.'
U završnim riječima, Merlin je izrekao rečenicu koja je posebno pogodila okupljene: 'Mnogo će vode Bosnom proteći dok se ne rodi takva duša. Gdje god da si – voljen da si.'