Prošlo je točno dvije godine otkako nas je u 68. godini napustio legendarni glazbenik Đorđe Balašević. Iako je, što se tiče glazbene karijere, ostvario sve jedna želja mu je ostala neostvarena, a tiče se sporta.
Bio je veoma talentiran nogometaš, čak možda i više nego za glazbu, a u jednom intervjuu davne 1979. godine je ispričao, kako je zapostavio svoj sportski talent i postao glazbenik, prenosi Yugopapir.
'Volio sam igrati nogomet iznad svega. I što je mnogo bitnije - nisam ga samo volio, nego sam bio i vrlo talentiran. Igrao sam za reprezentaciju škole i bio najbolji napadač. Tu su me vidjeli neki ljudi iz FK Železničara (jedan od novosadskih malih klubova) i odveli me u svoje redove. S nepunih 16 godina postao sam prvotimac i najbolji strijelac ekipe. Tako su i moji apetiti narasli, bio sam zapažen od čelnika iz FK Vojvodina i ubrzo sam postao član juniora.
Međutim, tu nastaje nagli zastoj moje nogometne karijere. Tadašnji trener juniora Vojvodine, Žarko Nikolić, nije cijenio moje napadačke sposobnosti, već je od mene zahtijevao da ne dajem golove. A ja sam bio strijelac. Tako je Nikolić došao do zaključka da ja nisam tip budućeg centarfora prvog tima Vojvodine, pa sam počeo provoditi vrijeme na klupi za rezervne igrače. To mi je na kraju dosadilo', pričao je Đorđe Balašević 1979. godine i dodao da nije bio uporan i brzo je prestao dolaziti na treninge, pa je s nogometom je prekinuo 1969. godine.
U spomenutom intervjuu je upitan bi li se mijenjao s tada velikom nogometnom zvijezdom Safetom Sušićem.
'Sada, sigurno ne! Moram priznati da lakše zarađujem svoj novac u odnosu na nogometaše. Mislim da je profesionalno bavljenje nogometom vrlo težak fizički posao. Zato sam zahvalan Žarku Nikoliću, što je pogriješio u procjeni mog talenta. Sada, kako to volim reći, pjevajući zarađujem novac. Ipak ostala je neostvarena želja - da u dresu Vojvodine tresem mreže, a da moj tata na tribinama gleda sina i topi se od miline!', rekao je Đorđe.