Glumac Zoran Rankić, ostao je zapamćen po ulozi čuvenog gospodina Popare u kultnoj seriji 'Srećni ljudi', ali o njegovom privatnom životu malo se znalo. Kada je umro, njegov ispraćaj bio je skroman, a među tridesetak ljudi koji su došli na pokop, našlo se i dvoje njegovih kolega.
Posljednje dane proveo je u samoći, te se posvetio svojoj velikoj ljubavi - pisanju, a od kazališta se oprostio na nesvakidašnji način.
'U vrijeme njegove smrti velika većina najbližih prijatelja, Toma, Deba, Poček, već su otišli. Zoran Rankić je pisao knjige ('Neobjavljeno vrijeme' 1 i 2) i završio ih, u odličnoj mentalnoj kondiciji samo mjesec-dva prije smrti, kad je doživio moždani udar. Poslije kraćeg boravka u bolnici 'Sveti Sava', a tada već nije mogao ni hodati, shvatio je da ne može živjeti sam u kući. Sestra, koja je imala neku autoimunu bolest, dugo je bila dobrog zdravlja i fino su se slagali i pazili, ali joj se stanje iznenada pogoršalo i otišla je u dom nekoliko mjeseci prije njega, a umrla je mjesec dana poslije njega. Divna, brižna Mirjana.
Zoran Rankić nije bio ni sam, još manje zaboravljen. Imao je nas, svoje prijatelje, koji smo ga obilazili svaki dan i voljeli. Što se mene tiče, mi se nikad ni nećemo rastati. Što god da radim, on je u mojim mislima', otkrila je jednom prilikom njegova prijateljica Zvezdana Stanković, autorica monografije o čuvenom glumcu.
Zoran je, naime, tada pobjegao s oproštajnog govora kojim su ga iz 'Beogradskog dramskog pozorišta' htjeli ispratiti u mirovinu tako što je skočio kroz prozor garderobe.
'Nisam htio da i meni pred odlazak u penziju pričaju ono: 'Dragi naš, bio si nam oslonac, zvat ćemo te, dao si mnogo za nas...', a poslije te svi zaborave. Da bih sve to izbjegao, zaključao sam se u garderobu, napisao olovkom na ogledalu 'Živjela sloboda' i iskočio sam kroz prozor. Srećom, ta prostorija je bila u prizemlju. Eto tako sam se oprostio od glume', ispričao je glumac jednom prilikom.
Preminuo je 9. prosinca 2019. godine u domu za stare osobe u Beogradu, nakon duge i teške bolesti. Pokopan je na Novom bežanijskom groblju, a na posljednjem ispraćaju bilo je prisutno samo tridesetak ljudi, među kojima su bila samo dvije njegove kolege, glumica Ljiljana Jakšić i glumac Vlasta Velisavljević.