Božo Vrećo, bosanskohercegovački pjevač, svojim moćnim vokalom i ekstravagantnim izgledom privlači pažnju javnosti, a osim toga, poznat je i po širenju ljubavi. Njegova ljubav ne poznaje granice, a posebno vjerske.
Ovog mladog umjetnika prati tužna priča. Kada je imao pet godina, otac mu je preminuo. Odrastao je s majkom i dvije starije sestre. Majka je slikarica, a oduvijek je davala podršku Boži da krene umjetničkim putem. Božo je slikao i prodavao svoja djela, a ima i gotovu izložbu koju još ne želi predstaviti javnosti.
Kada je riječ o glazbi, nije se školovao niti je svirao instrumente. Samouk je i glas vježba tako što prati instrukcije na Internetu. S 27 godina se odlučio za sevdalinke jer se na taj način poistovjećuje s njenim junacima koji bi zbog ljubavi pretrpjeli sva stradanja.
'Postoji pravilo da samo muslimani mogu pjevati sevdalinku! Za ljude koji me mrze imam najjaču molitvu: 'Dragi Bože, izvedi ih na pravi put, na put svjetlosti!' Ljudi me nikad nisu mogli slomiti i neće! Pamtim majčine riječi: 'Vjeruj ti u sebe, onda i Bog vjeruje u tebe!' Volim Sarajevo, zato živim tu! Vraćam se svojoj Bosni, kao svojoj majci!', rekao je Božo za Face TV.
Sjećanja na djetinjstvo prožeta su strahotama rata i oskudicom. Ipak, svojim jedinstvenim životnim pristupom, uspio se izdići iznad svih poteškoća.
'Preživjeli smo teške godine gladi, opasnosti od snajpera, hordi vojske koja dolazi i ubija na kućnom pragu. Moja Elma, o kojoj pjevam, tako je izgubila svoj nedužni život. Preživjeli smo pustoš, gledajući leševe, skrivajući se i pronalazeći smiraj u molitvi koja nas je održala da ne izgubimo razum gledajući i proživljavajući pakao oko nas', kaže Vrećo.
'Sjećam se trenutka kada smo, skriveni u kući zakovanih prozora - bez svjetlosti i života za sve koji gledaju izvan - moje sestre, majka i ja čitali tiho pjesme i pjevali sebi u njedra, uz svijeću, i zamišljali drukčiji svijet, i bivali daleko od svega što se zbiva oko nas. Otuda su i moj stan i moj život i danas nezamislivi bez knjiga. Knjige su postale moj oslonac i štit satkan od riječi koje znaju što žele i hoće glasno poručiti - a to je veliki podvig, ne moj kao moj, već podvig čovjeka koji zna svoju vrijednost, i ustrajno ispunjava svoju misiju i cilj. To sam i postao - misionar duša', navodi Božo za Lupigu.
Kao i svaki umjetnik, Božo je inspiraciju pronalazio čak i u najtužnijim trenucima, te je tako nastala i njegova pjesma 'Elma'.
'Djevojčica Elma je moja prva ljubav. Ubijena je u Foči na kućnom pragu. Poslije puno godina sam je usnuo i ona meni kaže: ‘Božo, ja te i dalje vidim i čujem kako mi pjevaš!’ Ja sam zapisao taj tekst! To jutro sam imao takvu inspiraciju i Božji priziv! Jako me boljelo to i boli me i dandanas!', objasnio je za Face Tv.
Više Vrećinih fotografija pogledajte u galeriji.
.png)
.png)
