Iako su od smrti Nina Rešića prošla skoro dva desetljeća, u javnosti još uvijek kruže različite teorije i priče o svemu što se događalo tik pred kraj njegovog života.
Baš iz tog razloga, njegov nekadašnji menadžer, Nermin Ademović, odlučio je svojevremeno otvoriti dušu o pjevaču, bijesan zbog svih koji se 'kače' na njegovo ime. Ovog puta je udario na Ninovu kćer Sandru Rešić.
'Više nisam mogao slušati laži koje je objelodanila Sandra Rešić. Ona kupi poene hvaleći se kako je bila do zadnjeg trenutka s Ninom u Bijeljini, što je čista laž. Ona tvrdi kako zna u kakvim je mukama umro njen otac, ne znam na osnovu čega to tvrdi kada nije ni bila s njim kada je umro. Cijela ta nesretna situacija se odigrala u par dana i nitko nije slutio da će se ono najgore dogoditi Ninu', pričao je nekadašnji menadžer pokojnog pjevača.
Također, nastao je ogroman kaos oko dnevnika koji je Nino vodio sve do svoje smrti i koji sadrži sve detalje njegovog života.
'Bila je 2007. godina, Nino je većinu vremena provodio u Bijeljini gdje smo radili na njegovom novom albumu. Ja i osoba po imenu Nebojša smo bili jako bliski Ninu i pomagali mu oko karijere. Ja sam uglavnom vodio menadžerske poslove, a Nebojša ga je vozao po nastupima i gdje već treba. Sjećam se kao sad, 18. listopada primam SMS poruku sa sadržajem: 'Brate, Nino je danas loše, išli smo kod doktora i on je preporučio da ostane u bolnici, ali Nino nije htio. Molim te dođi večeras da budeš s njim jer ja imam poslovnih obaveza'. Negdje predvečer sam s prijateljem Vedadom krenuo za Bijeljinu misleći da Nino ima slabiju prehladu i da nije ništa ozbiljno. Kada smo tamo stigli Nebojša je žurio na posao, a Nino je spavao u svojoj sobi, tada nam je Nebojša rekao da mu otvaramo prozor jer svakih pola sata dobiva strašne napade pa da ima svježeg zraka', dodao je.
'Nino nije htio ići kod doktora, iako je imao jake bolove i česte napade. Oko 22 sata mu je već bilo jako loše i ja sam rekao: 'Nino idemo kod doktora i neću te više slušati, ovog momenta ideš s nama da te pregledaju'. Nino je jedva hodao, uz našu pomoć je došao do auta i tada smo ga odvezli u bolnicu u Bijeljinu, tamo su nam rekli da ga odmah odvezemo do kirurgije. On više nije mogao hodati te smo stavili u invalidska kolica i brzo odvezli na odjel. Tamo nas je čekao doktor i pitao je li pacijent alkoholičar. Nisam znao što mu odgovoriti osim da nije pio zadnjih sedam dana ništa. Odvezli su ga u salu, a mi smo ostali čekati, prošla je i ponoć ali mi nismo imali nikakvih vijesti, nismo ni slutili da će se dogoditi ono najgore. U tom trenutku se pojavio doktor i rekao nam ono što nismo htjeli čuti: 'Izgubili smo ga, pokušali smo reanimaciju ali nije reagirao, i dalje je bila tišina, ja nisam mogao vjerovati da čujem tako nešto', kazao je tada Nermin.
'Oko 2-3 sata poslije ponoći bili smo u njegovom stanu, svi smo šutjeli, nismo znali što kazati jer ovakav ishod nitko nije očekivao. Dogovorili smo se da pokop bude u subotu u njegovoj rodnoj Bosanskoj Dubici, nešto para što je bilo uzeo je Nebojša i rekao da će kupiti vijenac i te ostale stvari jer Nino inače nije držao kod sebe puno novca. Ujutro nas je zvala Dragana Mirković i rekla da će i ona kupiti jedan vijenac. Mnogo nas je ljudi zvalo da pita je li to istina. Znam da je taj dan u Bijeljinu došao i njegov brat Dejan kao i Sandra. U subotu rano ujutro smo Nina povezli prema Bosanskoj Dubici gdje će biti sahrana, iz Zagreba je stigao i njegov stric i rekao da će se pokop obaviti po islamskim običajima. Sjećam se da su na sahrani bili njegov kum, rođak Samir, Jasna K, Halid Muslimović, Farizada Čamdžić i njegov stric i ostala uža rodbina, bilo je dosta naroda, točan broj ne bih znao reći, ali među njima nije bilo njegovog brata Dejana i Sandre koji su prethodno bili došli u Bijeljinu', rekao je.