'Nedelja i svi ste tu, sve podseća na sreću. Nedelja, a više vas ja zagrliti neću', stih je to iz jedne, možda i najpoznatije pjesme legendarnog Džeja Ramadanovskog o čijem se liku i djelu posljednjih dana govori više nego ikad. I nije to slučajnost. Istoimeni film je u samo tjedan dana od prikazivanja pogledalo više od 100.000 ljudi u susjednoj Srbiji, a 1. veljače stigao je i u kino dvorane diljam Lijepe naše.
Jedne takve nedjelje, točnije one 6. prosinca 2020. Džej nas je tiho napustio u 57. godini, a pobornicima njegovog glazbenog izričaja u naslijeđe ostavio bezvremenske hitove među kojima je i spomenuta pjesma. Upravo nju napisala je neponovljiva Marina Tucaković koju je u ovom ostvarenju bar na trenutak oživjela fenomenalna dramska glumica Milica Janevski, te dočarala početak karijere dorćolskog pjevača kojeg je Marina iz blata vinula u zvijezde. Slučajnost ili ne, i ona je preminula jedne nedjelje, 19. rujna 2021. godine, a jedna od najupečatljivijih scena ovog filma upravo je njihov prvi susret gdje ju je Džej, otpjevavši pjesmu 'Za kraj', do kosti razoružao.
Na njeno pitanje: 'K'o si ti, bre?', on odgovara: 'Džej Ramadanovski'. Tu počinje potpuno novi život simpatičnog Roma kojemu je slava očito bila zapisana u zvijezdama. No, vratimo se na početak.
Film je ovo o prijateljstvu i uspjehu, jednom teškom djetinjstvu i ranoj mladosti u krimogenom društvu, za koji se od same najave govorilo samo u superlativima. Nije klišej da se za njega tražila karta više nego smo se u to osobno uvjerili čekajući u dugom redu kako bi iz prve ruke mogli reći je li ovih 130 minuta čiste emocije opravdano diglo toliku prašinu.
Definitivno da, a evo i zašto.
'Nedelja' počinje prikazivanjem jednog nesretnog, ali ipak bezbrižnog djetinjstva i života siromašne obitelji u kojoj je Džej, baš poput ostalih 'mangupa' iz mjesta, Miće, Sulje, Džambe i Džonija, bio prepušten ulici, a onda završava u popravnom domu u kojem ga majka nikada nije posjetila. Bavio se šibicarenjem, trpio nasilje starijih i jačih, maštao o boljoj budućnosti i zanosnoj 'beloj ženi' Nini, djevojci u koju je cijeli Dorćol bio zaljubljen. Dom se nije previše razlikovao od ulice. Nedjeljom se išlo kući na topli, obiteljski ručak, ali po njega nitko nije dolazio... Sve do jednog trenutka kad maleni Džej život uzima u svoje ruke, poslušavši Mićin savjet da će s uzornim vladanjem što prije izaći iz doma.
Nije nevažno spomenuti da je malenog Džeja u filmu utjelovio dječak Alen Selimi, kojeg je producent Vladan Anđelković primijetio dok je na beogradskoj Skadarliji sa sestrom prodavao ruže. Iako nepismen, Alen je uz asistente mjesecima učio tekst kako bi na filmska platna donio onaj istinski šarm koji je u stvarnosti isijavao iz Džeja.
U vrijeme kad je trebao još uživati u neopterećenoj mladosti, Džej je 'ispekao' zanat lakiranja automobila, novac zarađivao kako je znao, često bijavši i dijelom protuzakonitih radnji u koje je naivno uvučen okružen lokalnim kriminalcima, kockarima, ubojicama i ku*vama. No on je bio biser u blatu, nevinog pogleda i čiste duše koji se zbog pjevanja na nagovor menadžera maknuo s ulice, oženio konobaricu, Romkinju Nadu, a nakon dvodnevne svadbe i slavlja snimio i prvu pjesmu ni ne slutivši da će doživjeti zavidan uspjeh. Unatoč tome, ostao je i dalje onaj skromni mladić ne srameći se nikada svoga porijekla.
Sve je to plesač i nekadašnji član popularne dance grupe 'Beet Street', Husein Alijević Husa, glumeći Džeja kao mladića, savršeno dočarao. Osim toga, do detalja je 'skinuo' i njegove prepoznatljive plesne korake koje u punom sjaju, nažalost, vidimo tek na kraju filma.
Već iz ovog je vidljivo da ne morate biti ljubitelj narodne glazbe niti poznavatelj Džejevog života kako biste uživali u filmu. Dovoljno je znati da je riječ o biografskoj priči inspiriranoj istinitim događajima, od naglo prekinutog djetinjstva do koncerta na Tašmajdanu u Beogradu 1991. godine kad je Džej ispred 50.000 ljudi zablistao na pozornici i doživio vrhunac slave. Netom iza Džejovog trijumfa krvnički je ubijen njegov rođak i čuveni kriminalac Iso Lero Džamba čije je tijelo misteriozno nestalo prije više od tri desetljeća.
Sve u svemu, film je oda jednom pjevaču koji je na prostoru bivše države ostavio neizbrisiv trag, ali i Dorćolu 70-ih i 80-ih godina čije ime u prijevodu s turskog jezika znači 'raskrižje, raščvanje četiri puta'. I doista je to dio Beograda u kojem se sijeku različiti svjetovi, od političara, glumaca i akademskih građana, do sirotinje i Roma od kojih je potekao i sam Džej.