Hari Varešanović, poznatiji kao Hari Mata Hari po istoimenoj grupi koja je bila jedna od najpopularnijih grupa zabavne glazbe u vrijeme bivše države, o privatnom životu rijetko priča, ali je svojedobno otkrio sve o djetinjstvu, prvom velikom zarađenom novcu, ali i o estradi na kojoj, kako kaže, nema nijednog prijatelja.
'Na svijet sam došao 16. siječnja 1961. godine kao drugo dijete oca Reufika, mehaničara, i majke Zlate, koja je radila kao blagajnica. Najzanimljiviji događaj u mom djetinjstvu vezan je za moje rođenje, jer me je tata ukrao iz bolnice. U Sarajevu je te godine bila izuzetno jaka zima. Novorođena djeca su masovno počela umirati jer grijanja u bolnici nije bilo. Otac je donio mami naranče, a mene je doslovno strpao u vreću i odnio u strahu da ne umrem od hladnoće. Stigao sam tako na zanimljiv način u topli dom', priča Hari.
'Odrastao sam u predgrađu Vratnik, koje je uvijek bilo srce Sarajeva. Tu su rođeni i Goran Bregović, Emir Kusturica, Zdravko Čolić i Dino Merlin, a djetinjstvo pamtim kao najljepši period života i esencijalnu sreću nepokvarenu materijalizmom. Inače, roditelji su osamnaest mjeseci stariju sestru Sabinu i mene tretirali kao vršnjake, tako da su nas odgajali u istom duhu, a zajedno su nas i šibali. Bio sam manje-više dobro dijete, iako sam bio nestašan i redovito se tukao sa sestrom. Roditelji su me odgajali da budem samostalan, slobodan i skroman. Ponekad me te osobine živciraju, jer mi fali nekih ekstrema u karakteru, ali sam s druge strane i ponosan na njih', rekao je popularni pjevač koji je ispričao i kako je izgledao njegov prvi kontakt s glazbom.
'Prvo što pamtim bio je zvuk violine, sevdalinska nošnja i puna kuća ljudi. Moj djed Mehmed Aga Varešanović bio je čuveni pjevač sevdalinki, odrastao sam uz njegovu violinu i smatram da mi je on prenio iskrenu ljubav prema glazbi. Kad god bi se okupila cijela obitelj, stavljali bi me na peć kako bi slušali i gledali čudo od djeteta, jer sam pjevao sevdalinke i redovito pravio show program. Nekad je bila u našoj kući atmosfera kao u filmu Ivkova slava'.
Dok je u glazbi bio maestralan, škola ga nije pretjerano zanimala.
'U školi se nisam proslavio jer sam bio slab učenik, ali sam zato već u prvom razredu osnovne škole bio poznato dijete koje pjeva i svira za 'Dan republike', 'Dan mladosti' i 'Prvi maj', podrazumijevalo se da se priredba ne može održati bez Harija. Vječno sam koristio izgovor: 'Ne mogu se ja u isto vrijeme baviti glazbom i školom', rekao je pa nastavio:
'Grupa Hari Mata Hari je nastala u rujnu 1985. godine, i to na prijedlog redatelja Pjera Žalice, dok je ime bendu dao grafički dizajner Davor Papić. Iste godine grupa je objavila debi album 'U tvojoj kosi', a potom i 'Ne bi te odbranila ni cijela Jugoslavija', koji je postao najbolji album godine. Međutim, prva ozbiljnija popularnost snašla nas je 1988. godine dolaskom u diskografsku kuću 'Jugoton' s pločom 'Ja te volim najviše na svijetu', na kojoj su se našle pjesme 'Kad dođe oktobar', 'Javi se' i duet s mladom pjevačicom Tajči 'Sedamnaest mi je godina', koja je prodana u 400.000 primjeraka. Uslijedila je turneja od Vardara do Triglava, na kojoj smo zašli u svako selo i malo mjesto kojih nije bilo ni na topografskoj vojnoj karti. Poslije tih 300 koncerata donio sam kući 100 maraka, apsolutno ništa nismo zaradili, ali smo obišli čitavu Jugoslaviju i pokazali ljudima da nismo virtualna televizijska pojava. Osvajanjem publike napravili smo najbolji posao. U godinama kada se stječe muškost i hrani ego, kao i svi drugi muškarci, bio sam blesav i gladan stvari koje nisam prošao, tako da sam plivao u hedonizmu. Jurili smo djevojke, dokazivali se sami sebi. Bile su to godine ludila uvijene u uspjeh. Život je bio tako lijep i neopterećen, a mi smo svake godine provodili po dva-tri mjeseca u hotelu 'Park' u Novom Sadu, dok smo u Beogradu na početku karijere imali stan u Molerovoj ulici', ispričao je Hari Mata Hari. A onda se dogodio rat...
'Kad su krenuli nemiri u Sarajevu, bio sam u Švedskoj na turneji, pozvao sam Aidu i rekao joj da s djetetom ode u Sloveniju kod obitelji. Rasformirao sam bend, jer tada nisam želio pjevati ni u Beogradu ni u Zagrebu. Ostali smo nekoliko godina na Kranjskoj Gori, gdje nam se 1994. godine rodio i sin Damir. Bavio sam se produkcijom, napravio sam dobre ugovore u Švedskoj i Finskoj, tako da sam to kaotično vrijeme popunjavao studijskim radom. Sve što se događalo tada sporo sam sabirao, budući da sam bio izbačen iz svoje kolotečine. Grupa Hari Mata Hari na scenu se vratila tek 1998. godine, albumom 'Ja nemam snage da te ne volim'. O estradi danas misli da je sve jedna velika gluma, a prijatelje s estrade nema.
'Nemam nijednog prijatelja na estradi. To je jedna vrsta glume - javne stvari. To je predstava za narod gdje ti pjevaš, glumiš. To je umjetnost. Ja to gledam kao svoj posao, uživam u njemu. Što se tiče kolega, kolege žive na svim krajevima svijeta i najčešće se srećemo na aerodromima, popijemo kavicu jednu prije ljeta i to je to', iskren je Hari.
.png)
.png)
