Mladi, talentirani i nevjerojatno karizmatični 25-godišnji pjevač Bruno Rački privlači pažnju gdje god se pojavi. Bilo da osvaja društvene mreže svojim vokalnim izvedbama, rješava komplicirane programerske kodove ili plijeni poglede svojim stilom, jedno je sigurno – o njemu će se tek pričati. Nedavno smo ga sreli na prestižnim izborima Best model of Zagreb 2026. i Lice godine, što nam je bio savršen povod za razgovor o glazbi, modi, ali i o estradnim šuškanjima.
Nedavno si gostovao na izborima Best model of Zagreb i Lice godine. Budući da te publika, osim po glasu, odmah primjećuje i po upečatljivom stilu, koliko ti je važan vizualni identitet na sceni? Jesi li ikada razmišljao o modnoj pisti umjesto o mikrofonu?
Pjevanje i glazba su mi uvijek na prvom mjestu i to je primarni razlog zašto sam na sceni. No, vizualni identitet je neizostavan dio nastupa i jako mi je važno kako se predstavljam publici. Uvijek pomno biram što ću odjenuti, kakav ću dojam ostaviti, pa čak i koji ću parfem staviti prije izlaska na pozornicu. Smatram da svaki muškarac treba voditi brigu o svom izgledu – ne zbog drugih, nego zbog sebe i samopouzdanja. Što se modne piste tiče, nikad ne reci nikad, ali mikrofon je ipak moj jači adut.
Mnogi te na sceni, što zbog energije, što zbog looka, uspoređuju s kraljem rock 'n' rolla, Elvisom Presleyjem. Godi li ti ta usporedba ili se bojiš da bi te mogla 'staviti u ladicu'?
Kome ne bi godilo da ga usporede s takvim velikanom? Elvis je živa legenda i to mi je ogroman kompliment. S druge strane, svjestan sam da takve usporedbe mogu biti dvosjekli mač jer te ljudi lako zapamte po samo jednoj asocijaciji. Ipak, mislim da me publika danas više ne doživljava isključivo kroz to. Radim autorske pjesme, pjevam na hrvatskom jeziku i ljudi već prepoznaju moj osobni pečat. U budućnosti ću još više raditi na svom autorskom potpisu. Upravo zato u rujnu izlazi moj prvi album na kojem ću pokazati svoje najbolje strane. Očekujte maksimum od mene, a za samu završnicu albuma pripremio sam dvije balade koje će me sigurno obilježiti.
Student si FER-a i tvoj prvotni plan bio je znanost, a onda se dogodio TikTok i preko noći si postao glazbena senzacija. Kako tvoji profesori i kolege s faksa gledaju na tvoju 'estradnu stranu' i kako usklađuješ te dvije potpuno različite uloge?
Svima je na fakultetu to u početku bilo dosta zabavno. Sada kada sam pred završetkom, često mi dobace neki komentar na račun moje glazbene karijere, ali sve je to u super, pozitivnom tonu. FER me jako izgradio – ne samo kroz znanje, nego kroz način razmišljanja. Naučio me strateški razmišljati, organizirati se i rješavati probleme pod pritiskom, što mi danas nevjerojatno koristi u glazbenom poslu. Na fakultetu sam stekao puno prijatelja, a neki od njih su me podržavali još na mojim prvim nastupima, tako da je ta veza stvarno posebna. Osim toga, budući da sam i programer, ta znanja koristim za promociju svoje glazbe i koncerata, pa mnogo logističkih stvari mogu odraditi potpuno samostalno.
TikTok ti je otvorio vrata i donio golemu popularnost među mlađom publikom. Smatraš li da je danas za mladog izvođača u Hrvatskoj uopće moguće uspjeti bez jakih društvenih mreža, čak i uz vrhunski vokal?
Iskreno, mislim da je danas to gotovo nemoguće. Možeš biti najbolji pjevač na svijetu, ali ako te ljudi nemaju gdje vidjeti i čuti, jako ćeš teško doći do šire publike. Algoritam je danas brži i moćniji od usmene predaje. Naravno, uvijek postoje iznimke, primjerice ako dolaziš iz poznate glazbene obitelji pa već imaš otvorena vrata, ali za većinu mladih izvođača društvene mreže su presudne. Moj savjet budućim kolegama je definitivno: instalirajte TikTok. Danas algoritam voli prirodan, "unplugged" sadržaj – poput pjevanja bez struje usred ulice ili na plaži. Takvih videa na mom profilu već ima mnogo, a bit će ih još više ovog ljeta.
Podiglo se dosta prašine oko tvog komentara na pjesmu Jakova Jozinovića, gdje si iskreno rekao da to jednostavno 'nije tvoj đir'. Mnogi su ti to zamjerili – misliš li da je javnost danas preosjetljiva na iskrenost i jesi li požalio zbog te izjave?
Mislim da se u medijima stvorio dojam koji uopće nije bio moja namjera. Kada sam rekao da pjesma stilski nije moj 'đir', ni u kojem slučaju nisam želio umanjiti Jakovljev rad niti njegov uspjeh. Naprotiv, iznimno poštujem Jakova kao kolegu i sve što je postigao. Vidi se koliko se trudi i apsolutno je zasluženo na mjestu na kojem je danas. Možda bih danas neke stvari formulirao pažljivije, upravo zato što znam koliko se riječi u javnom prostoru mogu različito protumačiti i izvući iz konteksta. S moje strane stvarno nema nikakve negativne energije niti bih volio da se između nas stvara priča o nekakvom rivalstvu. Jakovu od srca želim svu sreću!
