Legendarni kantautor Kemal Monteno u jednom od svojih posljendjih intervjua za Avaz iskreno je otkrio zašto je pjevao na ekavici, pa progovorio o emocijama koje su ga vezivale za Sarajevo i o odnosu grada prema njegovim glazbenicima.
'Naravno. Pa i prije četrdeset godina snimao sam na ekavici, i ja, i Arsen, i Davor. Pjevao sam i na slovenskom, i na makedonskom. Zašto ne bih? Ako je pjesma napisana na ekavici, naravno da ću je tako i otpjevati. Nema tu filozofije', rekao je Monteno.
Kao primjer je naveo svoju pjesmu 'Da li znaš da lepa si k’o san…', koju je snimio mnogo prije rata, kada razlike u jeziku nisu bile povod za podjele među publikom. 'Nitko nije pravio problem. A poslije rata kažu:
'Otišao si u Zagreb pa odjednom pjevaš glazba, netko…' A ja im kažem: 'Ljudi moji, znate li vi kada sam ja to snimio? Prije 40 godina.'
Govoreći o Sarajevu i odlascima iz grada, Monteno je istaknuo da su neki mogli otići bez problema, dok su drugi , poput njega i njegove raje, ostali, dijelom i zbog odnosa koji je grad imao prema svojim pravim ljudima.
'Znaš što, iz Sarajeva je mogao otići svatko, samo kao da nismo mogli ja, Pimpek, Mirza i još neki iz naše raje. Oni koje Sarajevo nije priznalo kao svoje, njima je bilo lako otići, nikoga nije bilo briga. Evo, Neda Ukraden. Nju nikad nisu doživljavali kao pravu Sarajku, pa je mogla otići gdje god je htjela. Čola je, recimo, još na početku karijere živio u Zagrebu i Beogradu. Nitko mu to nije zamjerio, a i zašto bi?', iskren je bio Kemal.
Kemal Monteno ostaje jedan od rijetkih umjetnika koji je uvijek govorio iz srca, bez kalkulacija, bez podilaženja i bez potrebe da se opravdava za svoj rad. Njegove riječi i danas zvuče kao podsjetnik da je glazba oduvijek bila univerzalni jezik - iznad granica, politike i predrasuda.
