Toma Zdravković je preminuo prije 34 godine poslije duge i teške borbe s rakom, a na mrežama su sada isplivale njegove posljednje fotografije iz bolnice.
Punih 17 godina borio se sa zloćudnom bolesti, a iza sebe je ostavio buran život. Četiri puta se ženio, a i dok je bio u bolnivi, znao je pobjeći iz nje kako bi otišao u kafanu.
U trenucima kada je davao svoj posljednji intervju, Toma je bio izvađen i drugi bubreg, a bez aparata za dijalizu nije mogao živjeti. U tekstu iz 1991. godine navodi se da ga je posebno razaralo to što ga nitko od kolega nije posjetio. Melos je tada objavio i njegove fotke iz bolničke postelje, koje su nedavno osvanule i na njegovom službenom Instagram profilu.
'Vi ste mi jedino došli!', rekao je Toma Zdravković novinarima koji su ga obišli u bolnici 1991. godine.
'Nisu oni krivi, pjevači se plaše bolesti, nemaju vremena za boljke. Ne pomišljaju da i njih nešto može strefiti. Uz pjesmu i glazbu ne misli se o ružnim stvarima. Eto, prije neki dan ovim hodnikom je prolazio Miroslav Ilić, sreo je mog brata Novicu i kada je čuo da ja tu ležim, rekao je da mu je teško zbog toga i da me nema snage vidjeti tako bolesnog. Potpuno ga razumijem', dodao je tada Toma.
'Izvađena su mi odjednom tri organa, bubreg, mjehur i prostata. Prije tri godine, kada mi je izvađen bubreg, mislio sam da ću poput nekih ljudi bez problema živjeti s jednim. Nažalost, ni drugi nije izdržao, stvorio se tumor, sve je bilo obuhvaćeno i operacija je bila neizbježna. Eto, deset godina doktor Manojlović me je plašio i govorio da svoje zdravlje trebam ozbiljno čuvati, a sada se dogodilo da sam ja njega uplašio, jer mi je i život bio u pitanju!', govorio je Toma neposredno pred smrt za "Melos".
Prvi put rak mjehura dijagnosticiran mu je 1974. godine u Americi. Kada se bolest privremeno smirila, godinu dana pred smrt doživio je i prometnu nesreću. Ni u posljednjem desetljeću života, Toma nije mogao mirovati. Nastavio se baviti estradom, pratiti što se događa u kafanama i na vašarima, a strast prema kocki ga nije napuštala. Bio je spreman čak i pojesti čašu, dok mu je pred kraj života i obična voda teško padala. Iako iscrpljen i slab, vjerovao je da će mu biti bolje u rujnu 1991. godine, ali nažalost izgubio je opaku borbu.
