Pjevač Dragan Kojić Keba davno je predvidio svoju slavu, a priznao je i da je u životu često dobivao znakove koji su mu govorili što će se dogoditi.
Kad je imao 25 godina pjevač je, kako kaže, dobio 'znak pokraj puta', koji mu je pomogao u karijeri.
'Pravila se naša nova kuća u Klupcima. Stajao sam između dvije stare kuće, zaleđen. Tih pet minuta nisam bio tu gdje sam, a ne mogu ni opisati gdje sam zapravo bio. Na gradilištu je bio samo jedan radnik, kojeg sam kasnije pitao je li čuo isto što i ja. Gledao me je zbunjeno i pitao što sam uopće čuo... Tu grmljavinu i moje nepostojanje u trenutku ne mogu objasniti. Prepoznao sam ih u mnogim drugim stvarima kasnije. Jedno vrijeme sam se bavio i astrologijom, ali to više ne radim. Kad god bih osjetio da prelazim neku granicu u spoznavanju stvari, popio bih dvije ljute i presjekao to. Nikada nisam želio biti toliko jak i zadirati toliko u budućnost. Mogu naslutiti i što će se drugima dogoditi, a događalo mi se da mi i ljudi u okruženju kažu kako osjećaju tu neku moju auru. Siguran sam da se uvijek oko mene događa nešto lijepo. To postoji u mojim porama, u mojoj koži. A parfem kože najljepše miriše i osjeća se. Taj miris govori sve', otkriva pjevač.
Upravo ga je snažan instinkt i doveo do prvog hita 'Postao sam drug samoće', kojeg je snimio 1988. godine, što danas smatra početkom svoje karijere.
'Za tu prvu pjesmu najviše sam zahvalan mom bratiću, Saši, koji, nažalost, više nije živ. Poginuo je u prometnoj nesreći kad mu je bilo 27 godina na mjestu gdje nikad nitko prije njega nije poginuo. A volio je pjevati i snimio je čak jedan album, a mene je, kao šest godina mlađi 'brat', kopirao u svemu što se gitare tiče. I ne što mi je bio brat, i što ga više nema, ali Saša je bio toliko divan da njega nisi mogao ne voljeti. Duša od čovjeka. Njegov gubitak veoma teško mi je pao. Nakon što se sve dogodilo, shvatio sam po najobičnijim signalima koje sam osjetio pred njegovo stradanje da se to moralo dogoditi, ali nisam mogao pretpostaviti da se loš osjećaj odnosi na njega. Kasnije sam napisao i snimio pjesmu 'Moj brate', koju sam mu posvetio.
'Dakle, on je jednog dana pjevušio stih refrena: 'Nema sreće, otišla si i odnijela sve'. Saši su ponudili tu pjesmu, ali budući da mi se veoma dopala, ustupio mi je pjesmu i ubrzo sam je snimio. U međuvremenu, otišao sam u Australiju na tri mjeseca, a pjesma je ovdje sama našla put do publike i postala veliki hit. Kad sam se vratio u zemlju, bio sam iznenađen njenim uspjehom, ali mene nitko nije prepoznavao. Događalo se da je zapjevam u nekoj kavani, a da mi ljudi govore kako pjevam identično kao onaj čija je to pjesma. Dvije-tri godine cijela Jugoslavija je pjevala to što sam snimio, a nitko nije znao kako izgledam. Lijep je to osjećaj, ali mi je istovremeno bilo i teško', ispričao je Keba jednom prilikom, koji je i sam bio u čudu kad je sebe prvi put čuo na radiju.
.png)
.png)
