Glumica Jelisaveta Seka Sablić o svom privatnom životu rijetko je govorila, ali su neki dijelovi, ipak, objelodanjeni u njenoj autobiografiji.
Slavna glumica odrastala je u neimaštini, ali na teško djetinjstvo se nikada nije žalila, a dok je bila mala govorila je da će postati bogata, ali kako je ranije kazala u stvarnosti je ispalo sasvim drukčije.
'Rođena sam u Beogradu, na Čuburi, u bolnici koja danas nosi naziv 'Za majku i dijete' u Tiršovoj ulici. Rodila sam se 1942. godine, u jeku rata i najstrašnijih opasnosti za mene, moju majku i oca, jer moja majka je bila Židovka. Nikada tijekom rata nije nosila žutu traku. Kada se udala za mog oca, Stevana, kršćanina i preselila na Čuburu, roditelji su je se odrekli. Nije imala kontakta s njima sve dok njenu obitelj, pet sestara s decom, nisu odveli u logor na Sajmište', rečenice su iz autobiografije ove talentirane glumice 'Moja mala autobiografija'.
Seka Sablić se u svojoj monografiji prisjetila i trenutka koje je tijekom rata proživljavala.
'Moj otac je porijeklom s Banije, pa smo često obiteljski odlazili u njegovo selo koje se zove Mala Gradusa. Tamo su ljudi bili još gladniji nego mi u gradu, tako da im je otac često slao pakete iz Beograda. Moglo bi se reći da je cijelo moje djetinjstvo zapravo bilo lijepo. Obilježeno siromaštvom, ali bez muke, bez gladi. Otac je radio i brinuo da uvijek budemo siti. S druge strane, moja majka uvijek je željela da izaći - u kazalište, u kino, bila je željna 'provoda', 'luksuza'... Tako sam ja, kao mala, stalno govorila kako ću biti bogata.
'Kad narasteš, što ćeš biti?' – 'Bit ću bogata!' Naravno, u realnosti je ispalo potpuno suprotno od toga, iako sam ostala pri stavu da je veoma važno osigurati dostojan život koji ne podrazumijeva poniženja. Međutim, kako sam odrastala, sve više su me zanimale nematerijalne vrijednosti.'
Podsjetimo, glumica je postala majka s 34 godine, rodila je sina Stefana koji je uspješni kazališni redatelj, a ime njegovog oca nikad nije otkrila.
