'Želim sve najbolje majci moje Tare': Rasta uoči nastupa u Zagrebu ekskluzivno o imidžu, ljubavi i očinstvu

Na spomen imena Rasta prva je asocijacija jedinstven spoj reggaetona, hip-hopa i trap zvuka koji je obilježio balkansku glazbenu scenu posljednjih desetljeća. Rasta je umjetničko ime Stefana Đurića, beogradskoga glazbenika i producenta čiji utjecaj nadilazi samu glazbu - njegov stil, stavovi i način života čine ga jednom od najoriginalnijih pojava na sceni.

Imate prepoznatljiv stil, od frizure do odjeće. Koliko moda utječe na vaš imidž i nastupe? Vidjeli smo koliki je utjecaj glazbenika na modu nakon nastupa Kendricka Lamara u poluvremenu Super Bowla jer je rasprodan cijeli asortiman odjeće i obuće koju je nosio.

Outfit je svakom glazbeniku način da se izrazi i prenese određenu poruku, neodvojivi je dio imidža bilo koje javne osobe. Povezivanje glazbe i mode postalo je mnogo više od puke estetike, to je način komuniciranja s publikom. Osobno uvijek biram stvari koje mi se dopadaju i u kojima se osjećam opušteno jer želim da publika osjeti tu energiju. Da, volim boje i volim neobične printove. Nema tu neke filozofije, jednostavno volim nositi stvari koje odgovaraju mom stilu i raspoloženju. Kao što je pokazao Kendrick, odabir odjeće ponekad može postati čak simbol, ali ne doživljavam to previše komplicirano. Jednostavno, kada sam na bini, želim se osjećati dobro, i to je to.

Imate li osjećaj da vas javnost ponekad pogrešno shvaća upravo zbog vašeg imidža 'bad boya'?

Smatram to prirodnim kada se baviš javnim poslom. Ljudi vole stvoriti neki okvir u koji će te staviti, ali imidž je samo površinski dio onoga što jesam. Za mene je imidž lošeg dečka više stvar stila i energije nego nešto što me zapravo određuje. Svatko ima svoje viđenje i percepciju, ali trudim se ostati dosljedan sebi. Ovaj imidž samo je dio mog izraza, nije sve što jesam. Mislim da ljudi koji me prate i stvarno slušaju moju glazbu mogu prepoznati da iza toga ima mnogo više od takve etikete. Na kraju dana, etikete i okviri nisu važni. Važno je da sebe možeš pogledati u oči.

Jeste li ikada osjetili da ste zarobljen u imidžu Raste i da biste ponekad htjeli biti samo Stefan?

Ne osjećam da sam zarobljen u imidžu Raste. Volim što sam Rasta, ali treba praviti razliku. Na bini imam svoj 'stage personality' i to je Rasta. To je dio onoga što publika voli i očekuje. To je osoba koju gradim već više od 15 godina, u studiju, na bini, u intervjuima. Ali izvan toga, privatno sam Stefan - mnogo mirniji, opušteniji, volim provoditi vrijeme s prijateljima, obitelji, bez pritiska i buke. Nisu Rasta i Stefan toliko različiti. Samo je Stefan, recimo, svedenija verzija Raste. Na bini moraš biti veća verzija sebe, donijeti energiju i emociju. I dok je to važno, privatno imam svoje trenutke kada sam običan čovjek koji uživa u životu i nije pod svjetlima reflektora. To je jednostavno dio posla i dobro je što imam oba svijeta.

Živite dosta dinamično, kako usklađujete posao, obitelji i vrijeme posvećeno sebi?

Dinamično je onoliko koliko dopustiš a da te ne samelje. Obitelj i prijatelji uvijek su mi prioritet, pa kad nisam na nastupima ili u studiju, provodim vrijeme s njima. Ali sve to ne bi bilo moguće bez dobre organizacije koja je ključ funkcioniranja u današnjem vremenu koje je sve samo ne lagano. Jako je važno, dodao bih, posvetiti se svom tijelu i zdravlju. Ako nisi zdrav za sebe, nećeš biti ni za druge. U posljednje vrijeme trening mi dosta pomaže sabrati misli i ostvariti željeni fokus na ono što radim. Putovanja mi također obnavljaju energiju. Prošle godine ispunio sam svoj dječački san i prvi put posjetio Jamajku. Malo je reći da sam se i glazbeno i energetski povezao s tim otokom. Nisam otišao tamo samo na odmor, odmah sam se povezao s čuvenim jamajčanskim studijima i ravno s plaže uletio u gluhu sobu.

Jeste li zaljubljeni?

Uvijek.

Ljudi vas doživljavaju kao cool i opuštenu osobu, ali što vas zaista može izbaciti iz takta?

Uglavnom je to nepristojnost začinjena glupošću, kao i nezahvalnost prema ljudima, životu i situacijama. Nervira me kada vidim da je netko nezahvalan prema svemu što ima ili nema i život mu prođe u kukanju i gledanju u tuđe dvorište. Zahvalnost se mora prakticirati svaki dan, ona je gorivo za funkcioniranje u današnjem modernom svijetu.

Što je vaš najveći strah, odnosi li se na poslovno ili privatno?

Kada jednom izgubite slobodu, teško se ičega više možete tako jako bojati. Strah se javlja kada previše daleko gledamo u budućnost i kreiramo scenarije koji se možda nikada neće desiti. Ništa u ovom životu nije sigurno, ništa se ne može garantirati, pa zašto ne uživati u onom što imamo sada? Život se dešava u trenutku i to je sve što imamo. Ako stalno mislimo na ono što će biti, promašit ćemo ljepotu ovoga trenutka. Strah je tu da nas pokrene, ali ne treba nas spriječiti da živimo i cijenimo svaki dan.

Što ste najluđe učinili zbog ljubavi?

Zbog ljubavi uglavnom činim stvari koje u tom trenutku ne bih nazvao najluđim, nego vrlo opravdanim.

Svakako je dosta luda bila i vaša veza s Anom Nikolić s kojom imate kćer. Jeste li joj poželjeli sreću u novom braku?

Naravno, poslije svega mi smo obitelj. Naravno da želim sve najbolje u životu majci moje Tare.

Kako je očinstvo promijenilo vaše pogled na život i odgovornost?

Očinstvo je definitivno promijenilo moj pogled na život. Prije nego što postaneš otac, stvari ti se čine mnogo jednostavnije, ali kada dođeš do tog trenutka, shvatiš da je odgovornost ogromna. Fokus ti se pomakne s ja na mi, i to te tjera da razmišljaš dugoročno, da bolje promisliš o budućnosti. Očinstvo te tjera da razmišljaš o posljedicama svojih postupaka jer znaš da tvoje dijete gleda svaki tvoj korak. Kada si dio javnog života, pod povećalom je sve što radiš, a to uključuje i način na koji odgajaš djecu. To je ogromna odgovornost, ali i najljepši poticaj da se mijenjaš i rasteš. Pokušavam balansirati između toga da budem primjer i da zaštitim privatnost svoje obitelji. Ljudi se često povezuju s tvojim životom pa ponekad osjećaš da se moraš ponašati na određeni način. Na kraju, svaki roditelj samo želi da mu djeca budu sretna i da im pruži najbolje.

Kada biste mogli naučiti svoju kćer samo jednu lekciju o životu, koja bi to bila?

Najvažnija lekcija koju bih želio naučiti svoju kćer je da bude vjerna sebi. Da uvijek bude iskrena prema svojim osjećajima, da se ne boji ići svojim putem, čak i ako je to teže ili nesigurnije. Čak iako je taj put krivudav i težak. Ako vjeruje da je to to, neka podignute glave nastavi prema svom cilju. Da razumije da je najveća snaga u tome što je jedinstvena i da nikad ne dopusti da je tuđe mišljenje odvede s njezinog puta. Želim da zna da su pogreške dio života, ali da je uvijek najvažnije učiti iz njih i rasti.

Imate specifičan stav prema životu, često promovirate pozitivan i ležeran stav. Što je za vas ključ sreće?

Sreća je u trenutačnim malim stvarima. Važno je napraviti zdravo okruženje, raditi ono što voliš i za što živiš i ne opterećivati se previše stvarima koje ne možeš kontrolirati. Meni je najvažnija sloboda - da imam kontrolu nad svojim životom i da mogu uživati u malim stvarima. Običan život je zapravo najljepši jer je u njemu prava istina. Nema tu velike pompe, ali te male stvari - doručak s obitelji, šetnja parkom, opuštanje uz dobru glazbu - daju smisao. Mnogi često trče za velikim stvarima, a zaborave da sreća dolazi u svakodnevnim sitnicama koje činimo, pa bilo to i samo ispijanje kave u tišini. Običan život znači biti u trenutku, biti prisutan i cijeniti ono što imaš, umjesto da stalno juriš za nečim što možda nikada neće doći.

Ljudi vas često doživljavaju kao osobu koja uživa u luksuzu. Što je najbesmislenije na što ste potrošili novac? Može li se sreća kupiti?

Mislim da je luksuz stvar percepcije. Novac može pružiti udobnost i mogućnosti. Što se tiče besmislenih troškova, sigurno je bilo stvari koje sam kupio i poslije se zapitao: “Što mi je ovo trebalo?” Neke su kupovine impulzivne, nešto što ti se svidi u tom trenutku, a zapravo ti nije potrebno. Na kraju dana, sreća dolazi iz drugih stvari. Luksuz i stvari su lijepe, ali istinska sreća je u onom što se novcem ne može kupiti.

Surađivali ste s brojnim izvođačima iz regije, postoji li još neka suradnja koju priželjkujete?

Puno je talentiranih ljudi u regiji s kojima bih volio surađivati, ali mislim da je najvažniji trenutačni fokus da uvijek surađujem s onima s kojima osjećam kreativnu kemiju. U budućnosti će sigurno biti još suradnji jer je scena dinamična, a inspiracija dolazi sa svih strana. Rado bih surađivao s nekim novim, s nekim tko donosi drugačiji zvuk i energiju jer to je ono što nas sve tjera da rastemo.

Jeste li ikada osjetili zavist kolega iz industrije? Imate li neki konkretan primjer?

Ako moj uspjeh može nekoga motivirati da se pomakne s mrtve točke, onda je to produktivna pokretačka sila. Ne volim reći zavist i ne sviđa mi se energija koju nosi ta riječ. Hajde da riječ zavist zamijenimo riječju motivacija.

U prošlosti ste imali problema sa zakonom zbog marihuane. Mislite li da bi u regiji trebalo liberalizirati zakone o kanabisu? Biste li svom djetetu dali da ga konzumira?

Ovo je tema o kojoj se mnogo govori u svijetu, a jako malo na Balkanu i svakako bi trebala biti otvorena za raspravu. Mislim da bi trebalo razmisliti o liberalizaciji, ali strogo kontroliranoj jer marihuana, kao i bilo koja druga supstanca, nosi svoje rizike. Osobno smatram važnim da ljudi donose odluke koje su potkrijepljene provjerenim informacijama, a ne da se nešto gura pod tepih. U svakom slučaju, zakoni bi trebali biti utemeljeni na istraživanjima i stvarnim podacima. Što se tiče mog odnosa prema tomu kao roditelja, želim da moje dijete odrasta u okruženju koje je potiče da donosi pametne odluke. Zdravlje i sigurnost na prvom su mjestu i cilj mi je pružiti joj najbolje moguće savjete, utemeljene na tome što je dobro za nju, ne samo na osnovi popularnosti nečega.

Kako ste se nosili s razdobljem kada ste bili u zatvoru? Je li vas to promijenilo na neki način?

Bilo je to teško razdoblje, naravno, ali i jedan od onih trenutaka kada se moraš povući i razmisliš o svemu. Zatvor te natjera da se suočiš sa sobom, da se zapitaš gdje si pogriješio, što bi mogao napraviti drugačije i tko je tu uz tebe i kada ne teku med i mlijeko. U zatvoru imaš mnogo vremena za razmišljanje. Cijeli život možeš vratiti kao traku i sagledati - toliko vremena imaš! Iako nije bilo lako, iz tog razdoblja izišao sam s mnogo više strpljenja i razumijevanja za sebe i druge. Mislim da te takvi trenuci, koliko god bili teški, mijenjaju. Naučiš cijeniti slobodu. I, naravno, naučiš ne ponavljati iste pogreške. To me razdoblje sigurno ojačalo. Zahvalan sam na njemu.

Što biste poručili mladima koji vas smatraju uzorom? Što dobro mogu naučiti, a što ne bi trebali učiti od vas?

Poručio bih im da budu svoji i da pumpaju! U ovom je svijetu lako izgubiti se u očekivanjima drugih, ali najvažnije je biti vjeran sebi i svojim vrijednostima. To je lekcija koju bih volio da nauče - da ne prate samo trendove, nego da stvaraju svoje. Što se tiče onoga što ne bi trebali naučiti od mene, mislim da nije uvijek dobra ideja slijepo pratiti moj put a da ne razmisle o posljedicama. Mnoge toga što sam prošao nije bilo lako i nije uvijek bilo ispravno. Pogreške su dio procesa, ali važno je učiti iz njih i ne ponavljati ih. Ako mogu nešto prenijeti mladima, to je da se ne boje neuspjeha, ali da donose odgovorne odluke i uče iz svojih iskustava.

Imate li neki tajni talent ili nešto što ljudi nikada ne bi očekivali od vas?

Prijatelji kažu da sam jako dobar imitator. Međutim, te su predstave rezervirane samo za uži krug ljudi. Također, jako dobro kuham.

Vjerujete li u sudbinu ili mislite da je sve u našim rukama?

Vjerujem u idealan razmjer sudbine i slobodne volje. Mislim da postoji nešto u toj ideji da je život djelomično sudbina, ali isto tako vjerujem da imamo moć oblikovati svoju sudbinu. Neki se trenuci jednostavno dogode, kao da su predodređeni, ali to ne znači da ne možemo preuzeti kontrolu nad svojim životom i napraviti promjene. Iako ponekad stvari izvan naše kontrole utječu na nas, kako ćemo se nositi s tim i koje ćemo korake poduzeti - to je u našim rukama.

Ako biste pisali knjigu o svom životu, kako bi se zvala i kako bi glasio njezin posljednji redak?

Knjiga bi se zvala 'Sljedeći level' jer život je kao videoigra. A posljednji redak u knjizi? 'I tako, nakon svih prijeđenih nivoa, život ide dalje - sljedeća avantura čeka.'

Imate li poruku za fanove u Hrvatskoj?

Uvijek ste imali posebnu energiju i to me tjera da ponovno dolazim. Hvala što podržavate moju glazbu, bez vas ovo ne bi bilo isto. Očekujte dobar show 15. ožujka u Zagrebu, donosim energiju koju volite, ali i nešto novo. Obucite se udobno jer ćete sigurno morati plesati!