On je učitelj glazbe, a ona bivša vjeroučiteljica, koja je prva otpjevala hit 'Tajna' s heavy metal bendom Osmi putnik. Iva Ivković Ivanišević iz TransAcoustica otkrila nam je zašto je suradnja s Joškom počela katastrofalno, zbog čega su jedinstveni na sceni te što pripremaju za prvi nastup u Zagrebu.
Nedavno ste slavili osam godina TransAcoustica. Kako je došlo do suradnje s Joškom?
Naša suradnja krenula je u ljeto 2016. godine. Prvo sam dogovorila svirku za TransAcoustic, čvrsto odlučna da ćemo svirati blues, sevdah i evergreene. Ali trebala sam gitarista, koji ima osjećaj za sevdah, zna improvizirati i pristupiti glazbi na drugačiji način od 'gitarista s plaže ili klasičnih gažera'. Joška sam čula dok je svirao fado s Jelenom Radan. Kad je ta priča završila, odlučila sam iskoristiti priliku. U zadnji trenutak pristao je ‘uskočiti’ na svirku, ali tek tu je počela drama jer sam ostala bez glasa, smještaj je bio kaotičan, a za probu nismo imali vremena. Na kraju smo repertoar dogovarali na katamaranu prema Hvaru. Ono što je u početku izgledalo kao katastrofa, ispalo je odlično. Tako je nastao naš transakustični stil - spoj različitih glazbenih svjetova i senzibiliteta. Od tada do danas iza nas su brojni koncerti i nastupi, nastup na Melodijama Jadrama te autorske pjesme. Ono što se nije promijenilo jest to da i dalje bježimo od proba i zadanih formi.
Uskoro ćete imati prvi koncert u Zagrebu. Što ste pripremili?
U Zagreb nastupamo 19. 12. od 21 sat i sviramo u klubu kazališta Komedija. Cilj nam je zagrebačkoj publici predstaviti TransAcoustic kroz presjek stilova - od sevdaha, domaćih i stranih hitova u blues aranžmanima do autorskih pjesama. Na bini će nam se pridružiti vrhunska ekipa, koja je sudjelovala u nastajanju obrada s kojima smo se predstavili javnosti. Na bubnjevima će biti Mirsad Dalipi, perkusionist s Kosova i jedan od najboljih bubnjara, za klavijaturama je Danko Krznarić iz Virovitice i autor s bluesom u malom prstu, a na basu je Josip Radić - brački svemirac i multiinstrumentalist. Kada još dodamo Joškov grčki buzuki,
imamo fuziju zvukova Kosova, Virovitice, Brača, Drniša, Livna i Splita. Sve to čini našu glazbenu priču jedinstvenom.
Po čemu je TransAcoustic poseban u odnosu na cijelu našu glazbenu scenu?
Najviše po tome što ga čine Iva i Joško. Šalu na stranu, svaka iskrena glazbena priča posebna je na svoj način. Oboje imamo više od dva desetljeća iskustva u glazbi. Ovaj projekt došao je u zrelijoj fazi što smatramo prednošću jer smo posvećeni stvaranju. Naš zvuk je spoj sevdaha, bluesa i mediteranskih utjecaja. Tradicionalni smo, moderni, ozbiljni i razigrani. Pritom smo se oslobodili nerealnih očekivanja i velikih ambicija.
Jesu li vam, kada ste radili kao vjeroučiteljica, zamjerali što pjevate u metal bendu?
Nažalost, da. Od petnaeste godine je krenula priča s heavy metalom, ali sam oduvijek pjevala u zborovima i sastavima. Sve je išlo dobro do 2010. godine kad su me tijekom studija teologije, pozvali da snimim pjesmu s Osmim putnikom. Iako je za mene ta suradnja bila pozitivna i uspješna, posebno ako uzmemo u obzir da je pjesma 'Tajna' postala hit. No nije svima bilo drago pa sam u nekim medijima bila predmet rasprava. Bio je to stresan period, ali mi je donio podršku ljudi. Heavy metal okruženje me potaknulo da upišem teologiju i krenem na put istraživanja i preispitivanja. To iskustvo me na neki način zaštitilo od stereotipne vjeroučiteljske uloge. Što se tiče kritičara, danas me ne zabrinjavaju jer svatko vidi i čuje ono što želi.
Zašto ste odustali i okrenuli se geštaltu i art terapiji, doktoratu u Ljubljani i glazbi?
Ljubav prema vjeroučiteljskom poslu prenijela mi je mentorica Miranda. Nisam upisala teologiju s namjerom da radim u školi. Godinama sam uživala dok sam paralelno bila angažirana u glazbi, geštalt pedagogiji i novinarstvu. Sve se promijenilo kada sam se, nakon višegodišnjeg rada bez stalnog ugovora i pune satnice, umorila od višesatnih putovanja po otocima, stručnim skupovima, dramama u zbornicama te loše plaćene i podcijenjene uloge. Po mom mišljenju, sustavi u kojima moraš biti da bi radio posao, uništavaju ljepotu tog poziva i onemogućuju da ga obavljaš na najbolji način. Uz to, nisam šutljiva i pasivna pa sam odlučila odustati od rada u sustavu. I dalje se bavim geštaltom, artom, teologijom i glazbom, ali pod svojim uvjetima.
Prvi ste otpjevali hit 'Tajna', koju je kasnije u Osmom putniku prepjevala Doris Dragović. Obje ste nastupile na Melodijama Jadrana. Jeste li se srele?
Doris Dragović je institucija i profesionalac. Ona može otpjevati sve tako da njen komentar puno znači. Sjećam se kako mi je jednom udijelila kompliment nakon nedjeljne mise na kojoj sam pjevala. To mi je bila potvrda da nešto dobro radim. Kako su pripreme i probe za festivale često kaotične, na ovogodišnjim Melodijama smo se srele u sobi za presvlačenje. Dok je čekao nastup sa Zoricom Kondžom, Ante Gelo nije ispuštao gitaru i spontano smo počeli izvoditi sevdah. Polako su nam se pridruživali svirači, a onda je došla Doris. Bilo je zadovoljstvo vidjeti da poznaje i taj repertoar. Novinar, koji je bio prisutan, komentirao je kako je zanimljivo što su na istom festivalu prisutne 'dvije verzije Tajne' i to u haljinama iste boje. Taj trenutak ostao mi je urezan jer je bio neočekivan.
Koga od kolega izuzetno cijenite s hrvatske scene i zašto?
Od domaće glazbe najviše sam slušala Parni valjak i Gibonnija zbog čega prema njima imam respekt. Cijenim bardove naše glazbe, ali i mlade kolege koji se ističu kao autori i kantautori. Imamo sreću da je dio priče o TransAcousticu jedan od takvih. Riječ je o pjevaču i frontmenu grupe Buđenje, Darku Bakiću. Darko je sjajan, raznovrstan autor i smatramo ga našim trećim članom. Gotovo intuitivno razumije TransAcoustic I vodi računa o tome da Joško i ja na svakoj pjesmi ostavimo svoj prepoznatljivi trag. To je upravo ono za čime svaki glazbenik teži.
Kako izgledaju vaši nastupi? Često pjevate bosi, Jošku je jednom puknula košulja, kako se nosite s tim iznenadnim situacijama?
Naši nastupi su spontani što znači da nam nije dosadno, a izazovima pristupamo s humorom. Nakon osam godina zajedničkog rada, već komuniciramo na znakove što često dovodi do smiješnih situacija. Volim nastupati bosa jer se bolje osjećam, iako znam da to izaziva strah kod onih koji ne mogu spojiti bose noge i strujne kablove. Joško je uvijek spreman na sve, a poznat je po pedantnosti i pažnji prema opremi. Kod njega sve ima futrolu i rezervu - osim košulja. Na jednom ljetnom nastupu košulja mu je popucala jer nije izdržala nošenje i namještanje opreme. Spasio ga je konobar jer mu je posudio svoju. Nakon svirke krenuli smo za Split. No na cesti oko Vranskog jezera doživjeli smo horor. Padala je jaka kiša, cesta je bila prekrivena žabama. Shvatili smo to tek kad smo se približili. To je jedna od onih stvari koju ne želimo ponoviti.
Proslavili ste se obradom Gibonnijeve pjesme 'Kad sam nasamo s njom'. Je li vas ikada slušao uživo jer znamo da je obradu pohvalio?
Oduvijek su nas fascinirale Gibine metafore I sposobnost da kroz riječi i glazbu isplete priču. Nismo očekivali da će komentirati obradu, a kamoli pohvaliti, posebno Joška, kojeg je usporedio s Tommyjem Emmanuelom. Gibo nas je slušao uživo u konobi Ma:toni, gdje nastupamo cijele godine. Njegove riječi dale su nam vjetar u leđa. Nadamo se da će nam se pridružiti na zagrebačkom koncertu.
Neispunjena želja po pitanju TransAcoustica?
Imamo ih mnogo! Za početak - objava albuma uz još više koncerata i festivalskih nastupa.
.png)
.png)
