Frontmen Riblje čorbe Borislav Bora Đorđević preminuo je u 72. godini u bolnici u Ljubljani od posljedica jake upale pluća. Nekoliko dana bio je na respiratoru, a godinama je bolovao od teške bolesti.
Roker je, inače, uvijek bio otvoren i u javnosti je bez zadrške progovarao o brojnim temama. Kao rođeni Čačanin isticao je da je i pored dugogodišnje karijere imao tremu kada je nastupao u svom rodnom gradu.
'Rođen sam u Čačku i bio sam veoma uzbuđen kad sam dobio priznanje počasnog građanina. Ja sam Čačanin na privremenom radu tamo negdje vani, svi mi koji smo izvan Čačka jednog dana ćemo se vratiti na padine Jelice da ostanemo zastalno u Čačku', govorio je svojedobno u šaljivom tonu, a o pričama da je zaslužio da jedna od ulica u rodnom gradu nosi njegovo ime, rekao je:
'To priznanje obično daju posthumno, a meni to posthumno ne znači mnogo jer neću znati. Volio bih doživjeti tako nešto u Čačku. Doduše, imam nešto slično u beogradskom Zoološkom vrtu, tamo postoji staza koja se zove Borino sokače', rekao je tada Bora.
'Velika je odgovornost svirati u Čačku, ja u svom gradu uvijek imam tremu, pa i sada, u ovim godinama', objasnio je dodajući da je u Čačak doveo i Jocu Zmaja, člana benda koji se ne viđa često. Tijekom jednog koncerta u Čačku on je izrecitirao pjesmu 'Dve gitare', koju je snimio s pokojnim basistom Mišom Aleksićem. Stihovi pjesme rasplakali su publiku, a Bora ju je Čačanima ostavio kao svoju posljednju želju. Oni glase:
'Moje telo pošaljite u Čačak, u Srbiju, u Ljubljani ostavite srce, neka bude tu. Ne trošite džabe pare, nisam tol'ko važan lik.'
Bora je svojedobno za Kurir i govorio o toj pjesmi.
'Ta pjesma bila je neko vrijeme u Čačku hit. Bit će zanimljivo kako zvuči danas poslije pola stoljeća. Čačak je za mene čista emocija. Recimo, danas sam od fotografa Voje Pešterca dobio fotografiju na kojoj smo Branković, Točak i ja, to je neprocjenjivo', kazao je.
· Reagiraj
.png)
.png)
