SJEĆATE LI SE FATALNE DOLORES: Bila je muza Đorđa Novkovića i zvijezda 90-ih, a sad se vratila na scenu

Dolores, jedna od najvećih zvijezda hrvatske glazbe 90-ih nakon 20 godina stanke vratila se na scenu.

Iza nas je nekoliko tjedana otkako ste se vratili na scenu i izdali pjesmu 'Sreća nije vrijedna tuge'. Kako je ponovno biti u fokusu javnosti? Je li vam nedostajala estrada?

Možda je teško za povjerovati, ali nisam baš rođena za biti u fokusu javnosti, niti u tome posebno uživam. To zasigurno i nije cilj mojeg povratka. Pa kako nisam tipična estradna osoba, ni estrada mi nije nedostajala, štoviše čitav je niz „sitnica“ koje mi teško padaju u toj ulozi. Ali silno mi je nedostajalo stvaranje i dijeljenje te enormne energije i čitavog spektra emocija s publikom koja ih je u stanju osjetiti. Iskoristila bih citat Richarda Bacha iz romana 'Galeb Jonathan Livingston' koji kaže: 'Ne postojim da bih impresionirao svijet. Postojim da živim svoj život na način koji me čini sretnim.' I ustvari, ja sam taj galeb… koji ne mari za običaje jata, niti ga zanima kričanje s ostalim galebovima … jednostavno slijedi samo svoju unutarnju želju.

Na vrhuncu karijere bili ste muza Đorđa Novkovića, a danas pjesme izabirete iz svoje zbirke ljubavnih stihova. Što vas sve inspirira za pisanje? Koju tematiku najčešće obrađujete u pjesmama?

Pisanje je jedna od mojih najvećih ljubavi i strasti. Zaljubljena sam u umjetnost slaganja riječi i ne bježim od te fatalne ljubavi. Neopisiva je sreća onda kad ih imate i s kim podijeliti. Inspiracija može biti bilo kakva trenutačna misao ili emocija, potaknuta nekim izvanjskim događajem ili iznikla iz mojih vlastitih dubina. Kojima nema kraja. Kao i temama koje me zaskoče, počev od ljubavnih pa sve do nekih komičnih zbivanja u svijetu. Sve ovisi o raspoloženju u kojem me inspiracija zatekne. Ako mi se bude dalo, pa stavim u knjigu dio onoga što godinama čuvam u ladicama, bit će prilike da vas možda i iznenadim svojim izričajem. Naravno, nadam se pozitivno.

Kažu da je estradni posao zarazan, a vi ste se iz te takozvane zaraze uspješno maknuli prije dvadeset godina i posvetili obitelji. Jeste li ikad požalili zbog svoje odluke? Mislite li danas da je moguće uspješno kombinirati obiteljski i estradni život a da nijedan segment ne ispašta?

Glazba je ta koja je zarazna. I to može biti jedna od najboljih boleština koje vas zadese. Ako ste sretnik. Inače vas zadese neke teže situacije. Zato nisam požalila, jer se nikad glazbe nisam odrekla. Ona je živjela sa mnom gdje god bila. I dok sam djeci presvlačila pelene i dok sam kuhala. I neprestano je gomilala emocije u meni. Znajući da ću ih jednom opet, kad dođe pravi trenutak, podijeliti sa svijetom. Iako je u današnje vrijeme umjetnost ostati stabilan u bilo kojem životnom sektoru, postoje neki živi dokazi da je moguće kombinirati ta dva životna stila, osobito ako znate privatni život ostaviti privatnim.

Zanimljiv je vaš odjevni stil u spotu. Kako se Dolores inače odijeva, imate li omiljene dizajnere ili pratite neki modni stil kojemu ste vjerni?

Stil u spotu je bio prilagođen tim nekim gypsy elementima u pjesmi, kojih će biti i u narednim pjesmama. Odijevam se ovisno o prigodi. Svakodnevni stil mi je totalno ležeran. Visoke potpetice me svakodnevno mame iz ormara, ali dođu na red tek kad je u pitanju neki izlazak ili poslovni sastanak. Klompe su hit u mojim izborima i prošle su sa mnom čitav svijet pet puta uokolo. Imam ih u svim bojama. Volim i sama sašiti neke svoje kreacije, a omiljeni dizajner također ne postoji za mene. Samo neki omiljeni odjevni predmeti koji mi se svide. Bez obzira kolika im je vrijednost, jer jednostavno ne robujem dizajnerskim krpicama. Mišljenja sam da čovjeka ne treba određivati ono što nosi, već sam mora biti svoj brand, pa može obući što mu se prohtije, a da izgleda dobro. Kao što su pametnije glave smislile: Odijelo ne čini čovjeka! Ali vas može zavarati.

Devedesetih ste bila redovita gošća na turnejama u Australiji. Što posebno pamtite s tih putovanja? Jeste li u posljednjih 20 godina privatno ijednom otišli na taj daleki kontinent?

Više od svega pamtim gostoprimstvo naših ljudi i onaj žar s kojim su dolazili na koncerte i uživali u hrvatskoj riječi. Stekla sam puno prijatelja među tim ljudima i posjetila ih nekoliko puta u sasvim privatnom aranžmanu. Jasno, neki su mi uzvratili i posjetom u Hrvatsku. Australija je uvijek u aktualnom planu, a mislim čak i ovogodišnjem.

Sa sinom ste ušli u ugostiteljski posao, kako izgleda svijet restorana iza kulisa?

Jesam. Kćer je odmah zbrisala od te ideje. A ja bih inače mogla reći da se najbolje osjećam u kuhinji. Ne samo zato što sam hedonist pa kao takva obožavam finu klopicu, već zato što obožavam kuhati. Osobito za svoje najmilije i za prijatelje. Pokušavam istu strast zadržati i u restoranu, no to je ipak jedna malo drugačija priča. Kuhanje se ne razlikuje puno osim u količinama, ali niz je drugih popratnih pravila i ograničenja o kojima dodatno treba voditi računa. Da ne pokvarim sad čitav ovaj članak, poduzetnici će znati na koje muke mislim.

U restoranu i vi osmišljavate menije. Čijoj kuhinji ste najvjerniji? Koje su vaše omiljene delicije koje najradije ukućanima spravljate?

Volim sve poznatije svjetske kuhinje. Od talijanske i francuske pa do meksičke i kineske. Testirala sam i neke manje uobičajene. No, najvjernija sam našoj domaćoj tradicionalnoj kuhinji. Svi moji su veliki gurmani, pa je na našem stolu svega. Od ribljih delicija, sarme, purice z mlincima pa do pikantnih gulaša i nezaobilaznih variva svih mogućih vrsta. Pečem i domaći kruh koji je hit i u našem restoranu.

Koja vam je najvažnija misao vodilja svakog dana da uspješno živite u sreći?

U nekim od svojih životnih učenja, usavršavanja i uzdizanja, usvojila sam jednu mantru koja me svakodnevno podsjeća da je moj izbor kako ću funkcionirati u životu, bilo u dobru ili u zlu. Spremljena je na sasvim sigurno i uvijek mi dostupno mjesto te kaže: 'All of life comes to me, with ease, and joy and glory!' (Sve u životu mi dolazi s lakoćom, radošću i slavljem). I tako onda bude.