POSTALA UDOVICA S 19, A ONDA S DJETETOM ZAVRŠILA NA ULICI: Poznata pjevačica progovorila o bolnoj životnoj borbi

Srpska pjevačica narodne glazbe, Stoja Novaković, nakon smrti prvog supruga završila je na ulici s trogodišnjim sinom Milanom. Folk zvijezda prisjetila se najbolnijeg razdoblja, kada joj se preko noći srušio cijeli svijet. Sa samo 19 godina postala je udovica.

'U trenutku sam sve izgubila. Naš sin Milan je tada imao tri godine, a ja 19. Kada smo se vratili u obiteljsku kuću sa sahrane, morali smo je odmah napustiti, jer više nismo imali pravo ni na šta. Tako je željela njegova obitelj. Sjećam se da je bilo ljeto. Milan i ja smo izašli iz kuće na ulicu bez stvari, igračaka, ma bez ičega. Gledala sam u dijete, idemo, a ne znam gdje. Vrištala sam i plakala', počinje priču Stoja i objašnjava zbog čega nije mogla otići u kuću svojih roditelja i brata, koja je bila u blizini:

'Kad sam se udavala, otac mi je rekao: 'Ne zaboravi jednu stvar. Kada izađeš iz ove kuće, povratka više nema.' To sam shvatila doslovno i nisam im smjela doći na prag iako znam da bi me objeručke prihvatili. Ali bila sam previše ponosna i tvrdoglava i nisam željela da budu u pravu', rekla je.

Tada, kao još uvijek veoma mlada djevojka koja je tek završila srednju školu, utočište je pronašla kod jedne starije prijateljice. 'Otišla sam s djetetom kod nje i ostala šest mjeseci, sve dok se financijski nisam iščupala. Za to vrijeme garderobu sam posuđivala od nekoliko prijateljica. Trudila sam se Milanu biti i otac i majka. Za to vrijeme moja majka Katica se borila s mojim ocem i prijetila mu razvodom jer nije mogla više gledati kako se mučim i patim. Govorila mu je da će se razvesti od njega ako mi ne pomognu. Međutim, otac je htio da očvrsnem i ojačam i zato je bio tako strog. To sam shvatila tek kad sam odrasla. Da sam se tada vratila u roditeljsku kuću, nikad ne bih uspjela', rekla je.

Stoja je rođena i odrasla u selu Perlez, za koje je veže mnogo lijepih uspomena.

'Brat Živko i ja smo rođeni u Perlezu. Moj otac Milan je porijeklom iz Bosne, a majka mi je Vojvođanka. Imali smo težak život, bili smo siromašni. Bila sam energična djevojčica i pravila sam probleme roditeljima. Vuklo me je da radim sve što nisam smjela. Otac me je mnogo volio, pa mi je često gledao kroz prste. Sjećam se da sam prva u društvu zapalila cigaretu. Bila sam sa vršnjacima u parku i tu smo se zezali. Netko je svirao gitaru, smijali smo se, a ja sam držala cigaretu i pušila. Prijateljica mi u jednom trenutku kaže: 'Dolazi ti otac.' Odmah sam bacila cigaretu, ali uzalud, već me je vidio. Dobila sam takvu šamarčinu od njega, dok sam živa, neću je zaboraviti. Unatoč tome, nastavila sam pušiti i otac se morao pomiriti s tim', rekla je.

Dar za pjevanje naslijedila je od oca i njegove obitelji, a prvi put se u tome dokazala još u osnovnoj školi.

Moj otac je veoma lijepo pjevao, posebno sevdalinke, ali se nikada nije bavio tim poslom profesionalno. Često je znao u dvorištu kuće zapjevati za svoju dušu, ali i za prijatelje. Sjećam se da sam stalno virila kroz prozor i oduševljeno slušala kako pjeva. Kao klinka sam voljela slušati Marinu Perazić, Bajagu i Bijelo dugme, ali mi je najdraže bilo kad čujem očev glas', priča Stoja i dodaje da je njen talent za pjevanje prva prepoznala učiteljica:

'Pokojna Sida, koja je vodila drugo odjeljenje, predložila je da idem na natjecanje iz pjevanja koje je bilo organizirano za učenike od prvog do četvrtog razreda, kao i da budem prvi glas zbora. Međutim, moja učiteljica se tome protivila jer nije voljela sirotinju. Htjela je da vođa zbora bude moja prijateljica iz imućne obitelji. Učiteljica Sida se tome usprotivila i rekla je: 'Ili Stoja ili nema natjecanja.' Došla sam kući i sva sretna saopćtila ocu da idem na natjecanje. Cijelu noć smo zajedno vježbali pjesmu 'Miš je dobio gripu.' Natjecanje je prošlo odlično, osvojili smo prvo mjesto, a ja sam opravdala očekivanja učiteljice Side', kaže.

Nakon završene osnovne škole upisala je srednju trgovačku u Zrenjaninu. Na trećoj godini se odlučila udati.

'Prvog supruga sam poznavala iz sela. Bio je iz bogate zemljoradničke obitelji i mnogo stariji od mene. Jednog dana je došao kod mog oca da me zaprosi. Tata mu je rekao da će biti onako kako ja odlučim. Imala sam 16 godina i udala sam se doslovno ravno iz školske klupe. Nakon nekoliko mjeseci sam ostala trudna i to je bio pravi šok za moje roditelje. Meni to nije predstavljalo nikakav problem. Išla sam trudna u školu i završila je. Prvi suprug je bio pažljiv prema meni i imala sam bezbrižan život. Pazio je na našeg sina i mene i nije dozvoljavao da nas bilo što uznemiri. Kad god sam htjela nešto raditi, govorio bi mi da nema potrebe jer ima dovoljno novaca za sve', ispričala je.

Pjevačica kaže da je već sa 17 godina imala prvi nastup, koji se dogodio sasvim slučajno, i to na nagovor njene prijateljice.

'Sin je imao šest mjeseci. Tetka me je pozvala na slavu u susJednom selu. Muž mi je rekao da će ostaTI kod kuće s bebom, a da ja slobodno mogu IĆI. Otišla sam zajedno sa školskom prijateljicom Zoranom. Stigle smo u taj veliki šator gdje je slavlje bilo organizirano, sjele smo i naručile po jednu Coca-Colu. Otišla sam do toaleta, a prijateljica je to iskoristila da ode do benda i zamoli ih da me puste da zajedno s njima otpjevam jednu pjesmu. Kad sam se vratila, orkestar me je najavio, a ja sam bila u šoku jer nikada nisam pjevala pred tolikim narodom. Znala sam samo dvije pesme! Rekla sam prijateljici da nema šanse, jer će me roditelji ubiti kad saznaju. Bilo mi je nezgodno i jer mi je suprug ostao kod kuće s djetetom, a ja kao tu trebam nešto pjevati', priča Stoja i dodaje da su je ipak ubijedili da zapjeva:

'Prijateljica mi je rekla: 'Ajde, zapjevaj, ako dobijemo batine od roditelja, dobit ćemo ih obje.' Ustala sam, uzela mikrofon i vrtjela dvije iste pesme ukrug cele noći - 'Šotu' i 'Dobra sam, dobra sam djevojka' Dragane Mirković. Bakšiš je letio na sve strane, svi su bili na stolovima i stolicama. Kada smo završili, šef orkestra mi je rekao da ne idem nigdje dok ne podijelimo bakšiš jer sam zaslužila. Torbica mi je bila prepuna novca, nisam je mogla zakopčati', kaže.

Pjevačica je počela paničariti jer nije znala gdje će s tolikim novcem.

'Uplašila sam se i umjesto kod tetke, sjela sam na autobus i otišla pravo kući kod supruga. Sjela sam pored njega i istresla torbicu s novcem na krevet. Pitao me je što sam radila i odakle mi toliki novac. Rekao mi je da se ne brinem i da je sve u redu, da se ne ljuti što sam pjevala. Upitao me je: 'Nećeš valjda to ponoviti?' Odgovorila sam mu: 'Ma kakvi, ne bih ja to više radila'. Pitao me je i je li mi se svidjelo, bila sam iskrena i rekla mu da mi je bilo mnogo lijepo', kaže.

Članovi benda bili su oduševljeni Stojom i nakon dva tjedna došli su kod nje kući.

'U dvorištu su zatekli mog supruga i pitali ga bi li me pustio da pjevam s njima. Obećali su mu da će me svakku večer nakon nastupa dovoziti kući. Rekao im je da ne dolazi u obzir jer mi je sve omogućio i da nema potrebe da se bavim glazbom, niti da bilo što drugo radim. Počela sam plakati i rekla mu: 'Ti mene više ne voliš! Ne daš mi ništa da radim! Osjećam se kao da sam u zatvoru'. Na kraju je popustio! Bila sam presretna. Počela sam učiti pjesme i vježbali smo svakog popodneva', priča ona i dodaje da je uspjevala balansirati između nastupa i obiteljskih obaveza:

'Tad se nije radilo do pet ujutru kao danas, nego od devet do jedan iza ponoći, a kod kuće sam bila već oko dva. Ustajala sam ujutro na vrijeme da bih pripremila doručak, skuhala ručak i sve što je bilo potrebno oko djeteta. Sve sam držala pod kontrolom, kao da nisam ni radila navečer', kaže.

Nakon pogibije prvog supruga Stoja je završila na ulici sa sinom. Morala je nastaviti s pjevanjem kako bi prehranila dijete. Odlučila se preseliti u Beograd iako se plašila velikog grada.

'Dugo godina sam s djetetom živjela i radila u Novom Sadu i, iskrena da budem, Beograd me nikada nije zanimao. Bile su to devedesete, kada se svašta događalo i plašila sam se ljudi. Mislila sam da svaki čovek koji izlazi po klubovima i splavovima nosi pištolj i da mafijaši maltretiraju ljude. Odlučila sam se preseliti u Borču. Blizu je Beograda, a opet nije centar. Stanovala sam kao podstanar kod jedne bake i pjevala u jednoj lokalnoj kafani', kaže.

Željela je voditi miran život, ali to nije bilo moguće, jer je ubrzo cijeli grad saznao za nju.

'Imala sam kratku kosu i nastupala u rokerskoj jakni, trapericama i ravnim cipelama bez trunke šminke. Pjevala sam do jutra. Kafana je svake večeri bila puna i dolazili su iz cijelog grada gledati i slušati. Među mnogobrojnim posjetiteljima bio je i kompozitor Stevan Simeunović. Dolazio je skoro svake večeri i tako punih šest mjeseci. Nije želio da talent koji imam ostane u kafani, pa me je ubjeđivao da se počnem profesionalno baviti glazbom. Odbijala sam ga koliko sam mogla, a onda sam prihvatila ponudu. Rekao mi je da se u Aranđelovcu održava Šumadijski sabor i da me želi tamo predstaviti. Napravio mi je pjesmu i osvojili smo pet od šest nagrada. Zbog toga za Stevana često kažem da je član moje obitelji i da me je drugi put rodio', kaže Stoja.

Prvi album 'Kako je meni sada' objavila je 1998. godine, a sve pjesme radio je čuveni kompozitor Goran Ratković Rale.

'Nisam mu odmah mogla platiti pjesme, već sam ih otplaćivala nakon svakog nastupa. Rale mi nije odmah uzimao novac jer je znao da nemam. Bilo mi je veoma teško jer mi honorari nisu bili veliki, zarađivala sam u vrijednosti jedne ture pića. Glazbenici koji su me vraćali kući, a sa kojima sam nastupala, naplaćivali su mi vožnju skuplje nego taksi, ali moglo im se', ispričala je.

Vrtoglavi uspjeh doživljava 1999, kad je potpisala ugovor za 'Grand produkciju' i objavila album 'Ćiki, ćiki'.

'Stevan Simeunović me je pozvao i rekao mi da Lepa Brena i Saša Popović otvaraju produkcijsku kuću i da će to biti ozbiljna priča. Otišla sam, uradila promo fotke i potpisala ugovor. Za prvi nastup u 'Grandovoj' emisiji nisam imala nešto mnogo scenske odjeće, pa sam pozajmila cipele od jedne prijateljice. Popović i Peja su me najavili i tada sam rekla sebi: 'Sada imaš priliku pokazati sve ili ništa.' Izašla sam na scenu i otpevala 'Ćiki, ćiki'. To je izazvalo veliki 'bum' kod publike! Svi su mi govorili da sam pravo čudo i da se razlikujem od svih pjevača', kaže.

Otad su se nizali hitovi 'Samo', 'Evropa', a 2004. godine snima album i pesmu 'Starija'. Tada upoznaje i svog sadašnjeg supruga, arhitekta Igora Jovanovića.

'Upoznali smo se sasvim slučajno. Otišla sam se vidjeti s jednim prijateljem, a Igor je bio na istom mjestu. Pitao me je kojim se poslom bavim. 'Ma ja sam pjevačica", odgovorila sam. Moj prijatelj ga je počeo malo zezati jer nije znao tko sam. "Je l' si čuo pjesmu 'Samo'?', pitao je Igora. Rekao mu je: 'Jesam.' 'E, pa to je moja prijateljica Stoja'. On se malo zbunio i upitao me: 'Oprosti, ti si ona luda žena u mini suknji, s crvenim čizmicama koja nasred bine skida jaknu i baca je?!', aludirajući na moj nastup iz 'Granda'. Rekoh mu da sam ta. Odmah smo se sprijateljili', priča ona i otkriva da unatoč simpatijama nisu odmah započeli vezu.

'Godinu dana smo bili samo prijatelji i viđali se povremeno. U tom razdoblju sam upala u emotivnu krizu i depresiju zbog burnog raskida. Dva mjeseca sam bila zatvorena u stanu, nije mi bilo ni do čega. Vječito ću biti zahvalna svom frizeru Ivanu, koji mi je tada bio i lijeva i desna ruka. Da nije bio tu, tko zna što bi se dogodilo. Našao mi se i Igor. Bio je uz mene, čak mi je ponudio i financijsku pomoć, koju sam odbila. E, tada smo se zbližili i započeli vezu, a i danas smo zajedno. Razuman je čovjek i baš brine o meni', ispričala je.

Stoja se pjevanjem bavi od 17. godine, na estradi je 25 godina i kaže da će, kad 'okači mikrofon o klin', živjeti daleko od gradske vreve i gužve.

'Kad odem u mirovinu, u kući ću imati mnogo cvijeća, a u dvorištu životinje. To volim i to me ispunjava', zaključila je Stoja.