Srpske pjevačice Stojanka Novaković Stoja i Ana Bekuta kao maloljetnice su postale majke, a njihove životne borbe mnoge će dovesti do suza.
Stoja je sa samo 17 godina dobila dijete, a poslije tri godine braka, njen suprug se ubio, a ona je ostala sama sa sinom Milanom.
'Istog dana kada je moj muž pokopan, njegova obitelj je mene i dijete od nepune tri godine izbacila na ulicu! Nisam stigla ni svoje stvari ponijeti, izašla sam bez ičega. Gledam ono maleno dijete i ne znam kuda ću. Moji su mi još ranije, kada sam odlučila udati se, rekli da se kod njih više ne vraćam. Cijeli taj dan, do kasno u noć, išla sam kroz selo i na sav glas vrištala i plakala! Mislila sam da taj period neću preživjeti. Narednih nekoliko mjeseci sin i ja smo bili kod moje prijateljice, s njom sam dijelila posljednju šalicu kave i posljednji komad kruha. Naravno, morala sam nastaviti pjevati po kavanama da bi moje dijete imalo što jesti', prepričala je folk zvijezda teške trenutke iz rane mladosti.
Bekutu su životne okolnosti natjerale da rođenog sina Igora ostavi u domu za nezbrinutu djecu, jer je trpjela osude okoline zbog toga što je sa 17 godina rodila nasljednika u izvanbračnoj zajednici. Nedugo nakon, ona je vratila svog sina, brinula se o njemu, a on danas nosi njeno prezime.
'Poslije strašnih unutrašnjih lomova, smjestili smo Igora u dom. Veliki komad mog srca tada je otkinut i ta rana nikad neće zacijeliti. Smatrali su me glupačom zato što 'to' nisam na vrijeme ubila. Ili sakrila i ostavila u nekoj udaljenoj bolnici. Svakog vikenda putovala sam zagrliti Igora, koji bi mi se smiješio u krevetiću, nepogrešivo me prepoznajući. Do sljedeće subote u životu su me držali njegov puderasti miris u nosnicama i otisak njegovih majušnih usana na vratu. Agonija je trajala nekoliko mjeseci, a onda je glas srca i razuma tu ptičicu vratio u krilo', rekla je Ana svojevremeno.