Nino Rešić preminuo je prije skoro 20 godina, no na estradi još uvijek nije prežaljen od strane prijatelja i suradnika.
Njegov tadašnji menadžer, Nermin Ademović, u svojoj velikoj ispovijesti progovorio je o njemu te iznio nepoznate detalje zbog kojih se digla velika prašina.
Izlevortiran zbog svih koji se 'kače' na njegovo ime želeći sebi dati na značaju odlučio je ispričati kako je pjevač stvarno živio i okončao svoj život. Nerina je prije svega izazvala, kako je rekao, Ninova kćer Sandra Rešić, koja se tada natjecala u 'Zvezdama Granda'.
'Više nisam mogao slušati laži koje iznosi Sandra Rešić. Ona kupi bodove hvaleći se kako je bila do zadnjeg trenutka s Ninom u Bijeljini što je čista laž. Tvrdi kako zna u kakvim je mukama umro njen otac, ne znam na osnovu čega to tvrdi kada nije ni bila s njim kad je umro. Cijela ta nesretna situacija se odigrala u par dana i nitko nije slutio da će mu se ono najgore dogoditi', priča nekadašnji menadžer pokojnog pjevača.
Nino je iza sebe ostavio tri kćeri iz tri braka, među kojima je i Sandra. Iako ona danas s ponosom govori kako je njegova kći, priča se da Nino nije njen biološki otac. Naime, velika se prašina digla oko dnevnika koji je Nino vodio sve do svoje smrti i koji sadrže sve detalje njegovog života, no šuška se da ti dnevnici kriju velike tajne koje danas nitko ne zna.
'Bila je 2007. godina, Nino je većinu vremena provodio u Bijeljini gdje smo radili na njegovom novom albumu. Ja i osoba po imenu Nebojša smo bili jako bliski s njim i pomogali mu oko karijere. Ja sam uglavnom vodio menadžerske poslove, a Nebojša ga je vozao po nastupima i gdje već treba. Sjećam se kao sad, 18. listopada primam sms poruku sa sadržajem 'Brate, Nino je danas loše, išli smo kod doktora i on je preporučio da ostane u bolnici, ali Nino nije htio, molim te dođi večeras da budeš s njim jer ja imam poslovnih obveza'. Negdje predvečer sam s prijateljem Vedadom krenuo za Bijeljinu misleći da Nino ima slabiju prehladu i da nije ništa ozbiljno. Kada smo tamo stigli Nebojša je žurio na posao, a Nino je spavao u svojoj sobi, tada nam je Nebojša rekao da mu otvaramo prozor svakih pola sata jer dobiva strašne napadaje pa da ima svježeg zraka', pričao je Ademović.
'Nino nije htio ići kod doktora iako je imao jake bolove i česte napadaje. Oko 22 sata mu je već bilo jako loše i ja sam rekao 'Nino idemo kod doktora i neću te više slušati, ovog trenutka ideš s nama da te pregledaju'. Nino je jedva hodao, uz našu pomoć je došao do auta i tada smo ga odvezli u bolnicu u Bijeljinu, tamo su nam rekli da ga odmah odvezemo do kirurgije. Više nije mogao hodati te smo ga stavili u invalidska kolica i brzo odvezli na odjeljenje. Tamo nas je sačekao doktor i pitao je li pacijent alkoholičar. Nisam znao što mu odgovoriti osim da nije pio zadnjih sedam dana ništa. Odvezli su ga u salu, a mi smo ostali čekati, prošlo je i ponoć, ali mi nismo imali nikakvih vijesti, nismo ni slutili da će se dogoditi ono najgore. U tom trenutku se pojavio doktor i rekao nam ono što nismo htjeli čuti: 'Izgubili smo ga, pokušali smo reanimaciju, ali nije reagirao', i dalje je bila tišina, ja nisam mogao vjerovati da čujem tako nešto', ispričao je tada Nermin.
'Oko 2-3 sata poslije ponoći bili smo u njegovom stanu, svi smo šutjeli, nismo znali što reći jer ovakav ishod nitko nije očekivao. Dogovorili smo se da sprovod bude u subotu u njegovoj rodnoj Bosanskoj Dubici, nešto para što je bilo uzeo je Nebojša i rekao da će kupiti vijenac i te ostale stvari jer Nino inače nije držao kod sebe puno novca. Ujutro nas je zvala Dragana Mirković i rekla da će i ona kupiti jedan vijenac, mnogo nas je ljudi zvalo da pita je li to istina. Znam da je taj dan u Bijeljinu došao i njegov brat Dejan kao i Sandra. U subotu rano ujutro smo Ninu povezli prema Bosanskoj Dubici gdje je bio sprovod, iz Zagreba je stigao i njegov stric i rekao da će se pogreb obaviti po islamskim običajima. Sjećam se da su na sprovodu bili njegov kum, rođak Samir, Halid Muslimović, njegov stric i ostala uža rodbina, bilo je dosta naroda, točan broj ne bih znao reći, ali među njima nije bilo njegovog brata Dejana i Sandre koji su prethodno bili došli u Bijeljinu'.
'Veliku ulogu u svemu ovome igra i njegov dnevnik u koji je bilježio sve o svom životu i taj dnevnik krije velike tajne, znam da sam ga ja bio uzeo i htio dati njegovoj kćeri Ameli koja je živjela u Americi, ali kako ona nije htjela doći po njega ja sam ga vratio Nebojši i ne znam što se kasnije dogodilo s njim. Poslije sam htio objaviti CD s njegovim pjesmama koje je namjeravao izdati, ali sam odustao od toga jer bi krenule priče da hoću zaraditi na njegovo ime. Postoje neke stvari iz njegovog života koje znam i koje nikada neću objaviti, postoje i neki ljudi koji su danas poznati, a o kojima mi je Nino pričao neke čudne stvari', završio je Ademović.
Nino Rešić je rođen 22. siječnja 1964. godine u Bosanskoj Dubici, a za života snimio je 15 albuma. Preminuo je u listopadu 2007. godine, a bio je čovjek koji je palio i žario folk estradom devedesetih godina. Inače, njegova kolegica s estrade, pjevačica Nela Bijanić, jednom je prilikom otkrila da je Nino preminuo s posljednjih tuđih 20 eura u džepu.
'Kod Nina Rešića sam bila na svadbi, žao mi je što je tako završio. Bila sam mu i gost na koncertu. Sjajan pjevač, najveća muška zvijezda. Bio je puno zauzet, završio je s posljednjih 20 eura tuđih u džepu. Zlatna kočija prolazi jednom u životu, ne prolazi svaki dan, ako ste uzeli zlato – uzeli ste. Sad pričam generalno, morate stvoriti nešto da imate iza sebe, morate imati nešto kada dođete u neke šezdesete, sedamdesete godine i više ne možete pjevati', rekla je.