Pjevač Luke Black, srpski predstavnik na ovogodišnjem Eurosongu koji će se održati u Liverpoolu, otkrio je da se prvi put susreo s glazbom kad je gledao nastup Dragane Mirković. Zbog pjevačice koja je izvodila pjesmu Beatlesa, već tad je shvatio da se baviti pjevanjem i stvaranjem glazbe.
'Imao sam pet godina kad sam na televiziji prvi put gledao nastup nekog glazbenog izvođača, i to je bila Dragana Mirković. Mislim da je bila neka novogodišnja emisija u kojoj je pjevala pjesmu 'Let It Be' čuvene britanske grupe The Beatles. Osim nje izvodila je i pjesmu 'Ajde, Jano'. Dopalo mi se sve to. Otvorila mi je put ka glazbi i tad sam rekao sebi da ću se jednog dana sigurno baviti pjevanjem', rekao je Luka i otkrio da je u tinejdžerskim danima često slušao narodnu i folk glazbu.
'Kad sam imao devet godina, bio je aktualan album Jelene Karleuše 'Samo za tvoje oči', koji sam obožavao slušati. Osim nje, omiljena pjevačica mi je i Seka Aleksić. Ne poznajem je, ali mislim da je velika carica i volim je vidjeti na televiziji, baš je opuštena. Njena najomiljenija pjesma mi je 'K'o da sutra ne postoji'.
Ivanović je otkrio da je prije glazbenog uspjeha u Srbiji, a i Londonu, živio povučeno u Čačku gdje je prodavao bukete cvijeća za 3 tamošnja dinara, a kasnije trpio i vršnjačko nasilje:
'Djetinjstvo sam provodio s bakom Lepom i djedom Mirkom, jer su majka Marija i otac Aleksandar morali raditi. Išao sam kod njih u selo i tamo se igrao sam jer nisam imao širu rodbinu. Brao sam cvijeće i prodavao ga prolaznicima i susjedama u gajbicama ispred dvorišta. Od tog džeparca sam kupovao 'Rumenka'. Osnovnu školu sam završio u Čačku. Bio sam odličan učenik, jedino sam imao četvorku iz tjelesnog odgoja i mislim da to nije bilo fer jer sam se jedini znao popeti uz konopac, napraviti 50 sklekova i preskočiti kozlić. Međutim, nastavnik to nikada nije ocjenjivao, već nogomet za koji sam bio smotan'.
Tijekom školovanja Luka je više volio sjediti kod kuće za računalom i uživati u svom virtualnom svijetu nego se družiti s vršnjacima od kojih je trpio vršnjačko nasilje.
'Ni danas ne znam zbog čega su me zadirkivali. Nisam se oblačio čudno, niti sam imao neku neobičnu frizuru. Vršnjaci su me vrijeđali i gledali me kao da sam ispod njih. Možda zbog toga jer sam bio lijepo odgojen, nisam uzvraćao nasiljem, pa sam bio laka meta. U tim trenucima sam se preispitivao zbog čega mi se to događa, zašto baš meni i bio sam dosta nesiguran. Ne znam ima li trunke ljudskosti u glavama tih nasilnika jer svojim ponašanjem trajno mogu promijeniti životne puteve maltretirane djece. Nikome ne bih poželio u životu da doživi to što sam ja. Sad me nitko ne bi mogao zezati jer su moja energija i ličnost mnogo jače, ali to se dobiva s godinama...'.
Nakon gimnazije Luke je htio upisati glazbenu akademiju u Londonu, ali se zbog nedostatka novca morao opredijeliti za Filološki fakultet u Beogradu gdje je studirao Anglistiku. Kasnije je, nakon sudjelovanja na glazbenom festivalu koji je organizirala Zemlja Gruva koja mu je pomogla snimiti pjesme, potpisao ugovor sa Universal musicom. 2019. je odlučio karijeru nastaviti graditi u Engleskoj.
'Poslije višegodišnjeg glazbenog iskustva i nekoliko objavljenih singlova u Srbiji dobio sam stipendiju, zahvaljujući kojoj sam mogao jeftinije studirati u Londonu. Upisao sam osnovnu glazbenu akademiju, koju sam završio online tijekom pandemije koronavirusa. Živio sam s prijateljem Vasom koji je po zanimanju fotograf. Dijelili smo sobu koju smo plaćali 800 eura mjesečno, svatko po 400. U Velikoj Britaniji je pravilo da tijekom preddiplomskog studija ne smijete raditi nijedan posao, tako da nisam mogao ništa zarađivati. Nisam htio riskirati i raditi na crno. Kad sam upisao diplomski studij, zaposlio sam se', kaže Luka te otkriva i gdje:
'Dok sam šetao, prolazio sam pokraj jednog restorana i vidio da traže radnika. Ušao sam i pitao mogu li raditi. Rekao sam im da nemam iskustva, ali da brzo učim. Primili su me i u početku sam radio kao konobar, a kasnije sam preuzeo ulogu menadžera i osposobljavao nove radnike za posao. Tamo sam radio šest mjeseci, plaća mi je bila 10 eura po satu. Po njihovom zakonu smio sam raditi samo četiri sata dnevno, odnosno 16 sati tjedno, što znači da mi je dnevni honorar iznosio oko 40 eura. Za njihove standarde to je baš malo novca.
Glazbenik je priznao i da je u photoshopu na fotografijama mijenjao boje svoje odjeće jer nije mogao stalno kupovati novu:
'Moji uzori su svjetske zvijezde koje od dizajnera besplatno dobivaju odjeću. Nisam imao novca da stalno kupujem nove stvari, pa sam nekoliko puta photoshopirao istu odjeću i mijenjao joj boje. Moja obitelj i ja nikada nismo bili siromašni i nismo oskudijevali za najosnovnije potrebe, ali jednostavno nisam imao novca da svakog dana kupujem nove stvari', zaključio je Luke.