Na današnji dan, 23. rujna 2008. godine, u 48. godini života preminula je Sonja Savić – jedna od najdarovitijih, najupečatljivijih i najautentičnijih glumica bivše Jugoslavije. Njezina tragična i prerana smrt u beogradskom stanu potresla je umjetničku scenu i javnost, ostavivši neizbrisiv trag u povijesti regionalne kinematografije.
Karijeru je započela još kao tinejdžerica, ali se na velikom platnu proslavila i potpuno zaludjela publiku i kritiku ulogom u kultnom filmu 'Šećerna vodica' (1983.), za koju je nagrađena Zlatnom arenomu Puli.
Nakon toga nizali su se uspjesi u kultnim ostvarenjima kao što su: 'Davitelj protiv davitelja', 'Una', 'Balkanski špijun', 'Život je lijep', 'Mi nismo anđeli' i mnogi drugi.
Nažalost, slava je imala i tamnu stranu. Pronađena je mrtva kada je imala samo 47 godina. U policijskom izvješću stajalo je da je stan bio prazan, bez namještaja, te da je njezino tijelo ležalo na starom, prljavom madracu, okruženo špricama.
Sonja je u jednom intervjuu otvoreno govorila o narkoticima, konzumaciji, ali i o tome 'tko je donio drogu'.
'Nisam konzumirala drogu, osim u društvu u kojem se konzumirala uz alkohol. Jedino me kanabis može pomaknuti u neke više sfere, da me otvori za slavljenički osjećaj ovoga bijednog i jadnog svijeta. Ovdje se smeće od droge gura kao trend. Ambrozije su se koristile za ceremonije u starim civilizacijama za najviše aristokratske redove', pričala je Sonja u jednom intervjuu i dodala:
'Za drogu treba novca. Pogledajte tko je žut, a tko bijeli. To piše na licu svakoga narkomana, ali ljudi vole slušati policiju. Narkomanija je diljem Srbije projektirana za vrijeme rata. Donijeli su je vikend-ratnici. Njima su davali drogu da bi zaboravili na strah i jurišali. Ali, kada su se vratili u grad, počeli su dilati. Javna je tajna da je devedesetih država proizvodila heroin i masovno ga prodavala. Djeca propalih vojnika i milicajaca prodavala su nam benzin i heroin. Vrijeme je za hajdučiju, i to mentalno-astralnu.'
Više fotografija pogledajte u galeriji.