'Sve ima svoj rok trajanja': Aca Lukas za Scenu bez dlake na jeziku o braku, djeci i estradi
Aca Lukas, koji će 3. listopada 2026. godine održati veliki koncert u Areni Zagreb, za Scenu je govorio o planovima koji slijede, izazovima s kojima se susreće te temama koje rijetko komentira, otkrivajući nam i jednu svoju drugačiju, osobniju stranu.- Aca Lukas kaže da mu zagrebačka Arena znači kao i svaki nastup u Zagrebu, a koncert 3. listopada doživljava kao važan završetak priprema.
- Prozvao je praksu zakazivanja arena s malo pjesama i poručio da ga ne zanimaju estradna natjecanja ni tuđa dokazivanja.
- O privatnom životu govori otvoreno: s djecom ima prijateljski odnos, a za brak kaže da sve ima svoj rok trajanja.
Do velikog koncerta Ace Lukasa u Areni Zagreb, koji će se održati 3. listopada, odbrojavaju se posljednji dani. Razgovarali smo s jednim od najpoznatijih regionalnih izvođača, koji nam je otkrio kako teku pripreme za spektakl, ali i podijelio brojne novosti iz privatnog i profesionalnog života. Progovorio je o planovima koji slijede, izazovima s kojima se susreće te temama koje rijetko komentira, otkrivajući nam i jednu svoju drugačiju, osobniju stranu.
Sljedećeg mjeseca vas očekuje veliki nastup u Areni Zagreb, što vam znači zagrebačka Arena?
Imam puno nastupa u Zagrebu. Nema neke velike razlike u gradovima i je li koncert u dvorani ili klubu. Znači mi ovaj nastup, kao i svaki u Zagrebu, koji je oduvijek dobar bio prema meni. Svugdje je nastup bio dobar, a naravno da mi znači kad napunim tako veliku dvoranu.
Vežu li vas uz Zagreb neke posebne uspomene?
Često pjevam u Hrvatskoj, a imam i puno prijatelja ovdje. Čovjek sam koji pamti obične stvari. Pamtim ručkove, dobru atmosferu na nastupima. Meni su to uspomene, a ne nešto spektakularno.
Kako komentirate to da uglavnom srpski izvođači pune Arenu Zagreb, dok su naši izvođači ondje manje zastupljeni?
Ne pratim to toliko, ali očito je vaša glazba popularna kod nas i obrnuto. Mi ni dan danas u Srbiji nemamo pop muziku kao što imate vi. A u Hrvatskoj se narodna muzika iz Srbije slušala oduvijek. Hoću reći da se uvijek cijeni ono što u biti nemaš. Naprimjer, Severina nikad nije bila tolika zvijezda u Hrvatskoj kao što je bila u Srbiji. Nema tu neke filozofije.
Smeta li vam to što danas mnogi zakazuju Arene i velike dvorane, iako iza sebe imaju tek nekoliko pjesama i skromnu diskografiju?
To prodavanje arena, 2000 karata, pa sold out, to nek' pišu propalo. Prodaj prvo 20.000 karata, pa tek onda otvori novu Arenu. To bi bilo fer, a ovo sad je postalo jedno veliko natjecanje, koje je, po meni, bezveze. Zašto bi se ja u ovim godinama natjecao s bilo kim i jesam li prodao jednu, dvije ili šest Arena? Ja sam stalno zaposlen na estradi, a puno njih je pod ugovorom na određeno i to je razlika.
Evo ti, ovaj mali Jakov napravio je 11, 15, 20 Sava centara, nije važno. Kćer bi me ubila da je nisam odveo na njegov koncert i ja nemam ništa protiv toga, meni je to super. Sasvim mi je OK da pjeva tuđe pjesme, i ja sam pjevao tuđe dok nisam imao svoje. Nisam išao na koncert, ali sam slušao kako svira njegov bend i čuo sam da je to dobra svirka, dobro ljudi rade. On pjeva tako kako pjeva, nemam ništa protiv, ali ti imaš u Beogradu ljude, bendove i pjevače koji od njega pjevaju bolje deset puta. U 9 od 10 klubova u Beogradu ćeš čuti pjevače koji će bolje otpjevati taj repertoar od njega. Nemam ništa protiv, nije tu ništa sporno, ali naprosto je tako.
Jedina sporna stvar je naša srpska estrada koja se grli, ljubi s njim, ne bi li bili viđeni. Mene da pitaju da dođem na koncert, rekao bih im: 'Šta ću im ja tamo?' Ako je čovjek napunio 10 Sava centara, šta ću mu ja?
Otac ste četvero djece, kako biste se opisali kao roditelja?
Nisam u klišeju, s njima imam otvoren, transparentan i prijateljski odnos. Oni znaju sve što sam u životu radio i sve moje greške. Ništa ne krijem, prijatelji smo i puno ih volim. Imam i još jedno, peto dijete koje nije moje biološko, ali kao da je. To je Sonjina kći iz prvog braka, Sofia, koju apsolutno gledam kao svoje dijete. Obožavam svu svoju djecu, mogu ih imati još desetero da nemam ovoliko godina.
Najmlađa kćer Viktorija nedavno je napunila 15, sad je krenula u srednju školu, upisala je treću beogradsku gimnaziju. Sada se vraćam u stan u Beograd tako da će ona biti kod mene preko tjedna. Vrlo mi je drago što ide u školu koju je normalna, zajedno s ostalom, normalnom djecom, bez ikakvih pretjerivanja i isticanja.
Kakav ste otac, a kakav djed?
Djed sam nikakav, ne sudjelujem toliko u njihovim životima. Mislim, naravno da volim i viđam svoje unuke, poigram se s njima, što god treba, tu sam, ali da ću ih ja odgajati, neću, za to imaju roditelje. Rekao sam svojoj djeci da nisam ni njih gurao u kolicima, pa neću ni unuke. Ne volim te balkanske varijante, tu mi se više sviđa neki zapadnjački mentalitet. Ja sam čovjek koji ne voli živjeti po nepisanim pravilima kojih ima 1500 i nijednog se nitko ne pridržava. Ja radije imam svoja 3, 4 koja slijedim i nikad ne kršim. Nemojte me pitati koja su to pravila jer vam neću reći.
Vaša trenutna supruga je treća po redu, je li ona stvarno bila vaša treća sreća?
Svaka je sreća dok to nije. Ovaj sok od naranče koji pijem mi je sad super, ali sutra će biti kiseo pa ga više neću piti. Ako mi više ne valja, uzet ću novi, zar to nije logično? Sve ima svoj rok trajanja, a možda i nema. Neke stvari mogu biti vječne, ali i ne moraju.
Žirirali ste u 'Zvezdama Granda'. Kakvo vam je bilo to iskustvo i biste li ga ponovili?
'Zvezde Granda' su bile dobre prvih par godina dok su glavni akteri bili ta djeca koja pjevaju. Onog trenutka kad smo glavni akteri postali mi iz žirija, Karleuša, Aca Lukas, bilo tko, onda je to sve otišlo u jednom krivom smjeru. Ova djeca su samo kolateralna šteta i njih zaborave poslije završetka natjecanja. Ova neka Milica Pavlović koja je trajala kao jogurt i ta ekipa, ništa od njih.... Cilj je da se od te djece napravi zvijezda, a ne da se priča o žiriju i njihovim svađama. Kasnije sam saznao da su pojedinci uzimali lovu toj djeci i njihovim roditeljima, to mi je van svake pameti, pa sam otišao i sad radim u 'Hype zvezdama' sa Sašom Mirkovićem i tu znam sve što se događa.
Spomenuli ste Jelenu Karleušu, u kakvim ste danas odnosima s njom?
Mi smo jako dobri prijatelji, ona je jedna od rijetkih s kojom komuniciram. Kakva god da je, iskrena je. Malo joj je nekad jezik brži od pameti pa se poslije pokaje, takva je. Ali ona je svoja i ona je pravi prijatelj. I ona nije ono što ljudi vide na televiziji, ona je jako krhka. Ali, na kraju dana je i mangup.
Ja se ne družim ni s kim jer je puno njih na estradi licemjerno, a ona je zbilja drug u moru takvih. Pa evo gle ovu malu Prijovićku koja ih je pobila sve zadnjih godina. Trn u oku mnogima, ali tu su svi oko male, zato što je to sad IN i aktualno. Ista je situacija i s Jakovom.
Imate li nekih neostvarenih želja?
Želja mi je živjeti kako sad živim, i tako do kraja života. To mi je neostvarena želja, nemam drugih.
Kako vidite svoju mirovinu?
Što znači mirovina? Mirovina znači mir, a u mene to ne postoji. Ja sam otišao četiri dana na Maldive sa ženom, predosadno mi je bilo, došlo mi je da se udavim. Takav sam, nemiran, uvijek moram nešto raditi.