Prošlo je gotovo 40 godina otkako je jugoslavensku glazbenu scenu potresla velika tragedija. U teškoj prometnoj nesreći, koja se dogodila 18. rujna 1986. u Jablanici, nastradali su Dražen Ričl, frontmen i jedan od osnovača grupe Crvena jabuka, i basist benda Aljoša Buha.
Aljoša je poginuo na licu mjesta, a Dražen Ričl, koji je zadobio teške ozljede, u komi je bio dva tjedna. Nažalost, nije se probudio. Preminuo je 1. listopada na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu, a pokopan je u rodnom Sarajevu. Da nije poginuo u stravičnoj nesreći, danas bi slavio 64. rođendan.
Na njegovom grobu nalazi se bijela mramorna jabuka razrezana na pola kao simbolika njegovog života prekinutog kada je imao samo 24 godine. Na spomeniku je uvijek stajalo svježe cvijeće. Njegova majka Elvira Deak često je obilazila njegovu vječnu kuću, sve do prošlog lipnja kada je preminula u 89. godini.
Elvira je živjela s velikom tugom. Bez supruga Ferdinanda Ričla ostala je još dok je Dražen pohađao prvi razred gimnazije, a od tragedije u kojoj je izgubila sina nikada se nije oporavila.
U trenutku nesreće Crvena jabuka bila je jedna od najpopularnijih grupa bivše Jugoslavije. Prvi album objavili su u ožujku 1986. i odmah dosegnuli zvijezde, prije svega zahvaljujući hitovima 'Bježi, kišo, s prozora' i 'Dirlija', ali i zgodnim članovima benda za kojima su tinejdžerice 'rezale vene'.
Umjesto na koncert - u smrt
Nekoliko mjeseci kasnije uslijedila je i prva turneja. Te večeri krenuli su na prvi koncert. Dio grupe nikada nije stigao na odredište u Mostar, gdje ih je na rukometnom stadionu čekalo oko tisuću i pol ljudi. Nastup je trebalo početi u 20 sati. Kasnio je... U jednom trenutku s razglasa se čulo priopćenje da se koncert otkazuje. Bio je to trenutak koji je zauvijek promijenio ovdašnju pop scenu.
'Fićo, Golf i Zastava 1500 (tristać) u popodnevnim satima krenuli su put Mostara. U Fići su sjedili Zlaja Arslanagić, Dražen Ričl i Aljoša Buha. Odmah iza, u Golfu su bili klavijaturist Dražen Žerić Žera i Darko Jelčić, a u tristaću organizatori', pisao je tada CdM.
Negdje na pola puta, u Jablanici, Žera i Jelčić vidjeli su ljude koji su se okupili oko mjesta gdje se dogodila prometna nesreća. S obzirom na to da su žurili na koncert, nisu se zaustavljali, a nisu imali ni vremena za pomaganje unesrećenima. Bili su uvjereni da su im kolege uspjele odmaknuti i nisu se previše brinuli.
No kada su stigli u Mostar, tamo ih nisu čekale kolege iz Fiće. Kako se približavalo vrijeme nastupa, sve više ih je hvatala nervoza. Pretpostavili su da su se prijatelji negdje zaustavili ili im se probušila guma, pa zbog toga kasne, navodi dalje CdM.
Međutim, Fićo nikad nije stigao na odredište. U jednom oštrom zavoju u Jablanici zanio se na lijevu stranu puta i frontalno sudario s kamionom. Automobil je bio smrskan.
Žera je nazvao hotel da provjeri jesu li prijatelji iz benda kojim slučajem otišli tamo umjesto na stadion. S obzirom na to da su mu rekli da ih nisu vidjeli, nazvao je policiju, u strahu da je uništeni automobil koji su vidjeli na putu bio upravo Fićo. Najgori strahovi su se obistinili. Aljoša je poginuo na licu mjesta, a druga dvojica bila su teško ozlijeđena.
Liječnici u Mostaru su se cijele noći borili za njihove živote. Pred bolnicom su se okupili obožavatelji grupe. Pitali su kako mogu pomoći i nudili su donaciju krvi. Ričl je, naime, zadobio teške ozljede glave. Arslanagić je bolje prošao i već ujutro je bio izvan životne opasnosti. Dražen je idućeg jutra i dalje bio u teškom stanju, pa su liječnici donijeli odluku da ga što prije prebace helikopterom u Beograd na VMA. Dva tjedna su liječnici davali sve od sebe, no nije se probudio iz kome.
Tko je bio Dražen Ričl?
Dražen Ričl, poznat i kao Zijo ili Para, rođen je na Koševu u Sarajevu. Po završetku gimnazije upisao je studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti i završio dvije godine. Ubrzo je počeo svirati u bendu Ozbiljno pitanje s prijateljem Zlatkom Arslanagićem s kojim je kasnije osnovao Crvenu jabuku.
Neko vrijeme bio je voditelj na Radio Sarajevu u humorističkoj emisiji PRIMUS (Priče i muzike subotom). Postao je poznat i po komičnim ulogama u prvoj sezoni 'Top liste nadrealista' 1984. godine, a smatra se i jednim od osnivača takozvanog 'novog primitivizma'.
Početkom rujna 1986., samo nekoliko dana prije nesreće, snimio je demo verzije pjesama 'Nema više vremena', 'Tugo, nesrećo' i 'Uzmi me kad hoćeš ti' za drugi album grupe 'Za sve ove godine'.
Na nadgrobnom spomeniku u obliku prepolovljene jabuke uklesan je stih iz pjesme 'Nek' te on ljubi kad ne mogu ja', koji glasi: 'Prođe august, srećo moja, vrijeme da se rastane. Bilo je, izgleda, previše lijepo da nam tako ostane'.
Njegova majka Elvira smognula je snage o strašnoj tragediji koja ju je snašla progovoriti tek 1989. godine za magazin Ćao.
'Na sprovodu mog Dražena bilo je 10.000 Sarajlija. Ja toga nisam ni bila svjesna. Poslije su mi to pričali, da se satima i satima odlazilo s groblja. Cijelu noć, na tisuće mladih, sjedili su i plakali pored groba mog Dražena. To je on zaslužio jer su ga svi zaista neizmjerno voljeli. Mogu vam samo reći - proljeće ga donijelo, jesen ga odnijela. Kratak je bio vijek njegov. Ali mislim da je - za te svoje godine - postigao mnogo više nego što bi netko drugi za neki dulji, dupli život. Život mu je bio stvarno sadržajan', rekla je tada.