Njegove balade, nježne i emotivne, osvojile su srca žena diljem regije, a on je, s pravom, stekao status jednog od najvećih romantika estradne scene. No iza tog umjetničkog šarma krije se i muškarac s jasnim životnim vrijednostima, suprug i otac koji se ne boji pokazati koliko mu je obitelj važna.
Uoči velikog koncerta u Areni Zagreb gdje će 7. ožujka, uz glazbeni spektakl, proslaviti i dva jubileja - svoj 50. rođendan i 25 godina glazbene karijere - crnogorski umjetnik Sergej Ćetković otkriva nam više od onoga što njegovi obožavatelji već znaju o njemu. Na prošlotjednom druženju s njim u Zagrebu iznenadio nas je iskrenošću, šarmom i humorom, a tijekom ovog razgovora u kojem nije nedostajalo smijeha ispričao nam je kakav odnos ima s kćerima tinejdžericama, 16-godišnjom Milom i 14-godišnjom Lolom, zašto je nakon samo pet mjeseci veze zaprosio suprugu Kristinu te kako se muljaža s nekretninom pretvorila u plus za njegovu karijeru...
Pred vama je veliki koncert u Areni Zagreb uoči Dana žena. Hoće li koncert na neki način biti specifičan u odnosu na ostale? Možda posebni gosti, posebna produkcija ili repertoar?
Samim tim što je na Dan žena i što slavim 50. rođendan s toliko ljudi, to je već priča za sebe.
Postoji li pjesma koja vam je posebno emotivno važna i koju ne možete zamisliti da je izostavite na ovom koncertu?
Da, pjesma 'Pogledi u tami'. Ovo je sad dvadeset i druga godina zaredom da je svaki put, ali doslovno svaki put izvodim, a reakcija na prve taktove uvijek je identična. I svaki put zastanem zaprepašten i kažem: 'Bože, hvala'. Stvarno svaki put, jer ne mogu vjerovati. Ta je pjesma doslovno bila prijelomni trenutak u mojoj karijeri. Do tada sam izdao već dva albuma sa sjajnim pjesmama, ali ništa se nije događalo s obzirom na to da nisam bio toliko ambiciozan da napravim taj prvi korak i krenem sa svojom glazbom i u Zagreb i u Beograd. Držao sam se Podgorice, svoju prvu publiku sam imao tu. I možda sam jedan od rijetkih koji je napravio prvo uspjeh u svome selu, kako kažu, pa onda krenuo dalje. U trenucima kada sam razmišljao da možda krenem nekim drugim putem, da preselim u London, Amsterdam, ne znam, bilo je raznih ideja sa 20 i nešto godina, napisao sam pjesmu 'Pogledi u tami'. Dogodio se taj famozni album 'Kad ti zatreba', treći po redu, i tada kao da je netko rekao: 'E, idemo ispočetka'. I tada je moja koncertna priča u smislu karijere krenula dalje.
Za koga su pisani vaši najveći hitovi? Jednom ste rekli kako vam je teško pisati po zadatku, kako se inspiracija jednostavno dogodi u trenutku...
Ne, nema šanse da pišem po zadatku. Na svoju glazbu gledam kroz slike, kroz fotografije, kroz film... Ja sam čovjek filma. Kad to proživim u svojoj glavi, kao da sam u kinu odgledao najbolji, najjači ljubavni film, komediju... Nije ni bitno. Uglavnom, kroz sve te slike tekst se samo dogodi. Kad bih vam ispričao priču o pjesmama 'Ljubav' i 'Pusti probleme' koje su nastale u dva dana... Ili o pjesmi 'Kofer' koju sam napisao u vrijeme korone, kada smo svi bili osuđeni na svoja četiri zida. Napisao sam 'Kofer' i poslije 15 minuta odmah napišem i pjesmu 'Daj šta daš'. Je li to realno, je li normalno? Nije, no jednostavno se otvori neka tajna veza i Bog kaže: 'E, piši sad to tako, i to je to'. Smatram da ništa nije slučajno i duboko vjerujem u to.
Mislite li na nekog konkretno kada pišete pjesme, odakle crpite tu emociju? Većina umjetnika se slaže da je nesretna ljubav najveća inspiracija?
Tužne ljubavi su uglavnom jake i pune emocija, no opet se vraćamo na istu priču, a to je ljubav. Prišla mi je jedna žena i rekla da je uz pjesmu 'Prsten na sto', koja je jedna od najtežih pjesama na mom repertoaru, prošla kroz jedno jako teško razdoblje te prebrodila ozbiljan i težak razvod. Pitam se kako joj je pjesma pomogla u najtežim emocijama, u najtežoj priči, ali ljudi to doživljavaju na svoj način i u svim tim emocijama koje sam u tom trenutku izbacio pred njih nađu, takoreći, slamku spasa. Bez obzira na to što je to najtužnija pjesma na repertoaru. A opet, s druge strane, pjesma 'Ljubav' dogodila se u trenutku kada smo imali jednu situaciju pri kupnji neke nekretnine. Uglavnom, tip nas je prevario tijekom kupnje, sve je u redu prošlo, ali sam se osjećao kao magarac. Tražio sam način kako da iskažem taj svoj bijes, jer kao javna ličnost ne možete pokazati tu neku drugu, normalnu, ljudsku stranu. I onda sam to pretočio u glazbu. Napisao sam tu jednu baš tešku pjesmu. Ušla je Kristina i rekla: 'Pusti više, proći će to, daj napiši neku dobru pjesmu'. Odgovorio sam joj: 'Što da napišem, pusti probleme?', a ona će: 'E pa to, piši pusti probleme'. I tako sam napisao pjesmu 'Pusti probleme'. Doslovno sve u jednom danu.
Onda dobro da su vas prevarili prilikom kupnje nekretnine...
To su sve situacije koje čovjek misli da može kontrolirati, ali ne može. To je kao da se otvori portal. Zanimljivo je da su žene tijekom povijesti uglavnom obožavale rock pjevačice, a vi ste im uspjeli na svoj način romantikom osvojiti srca. Kako to objašnjavate? Vole li žene romantike? Ja sam onaj koji živi za filmove, onaj koji plače kad vidi dobar film, čak i kada je animirani film s nekom emotivnom scenom pa me dijete pita što ti je, a ja kažem: 'Alergije, alergije'. I tu se opet vraćam na glazbu, jer nijemi film nikad neće moći kod mene izazvati emociju kao film s glazbom. Vjerujem u romantiku i vjerujem u ljude koji su na istoj valnoj duljini. Smatram da će ljubav i romantika spasiti ovaj svijet.
No je li bilo obožavateljica koje su pretjerale i otišle u ekstreme? Što je najluđe što ste doživjeli od nekog fana?
Nisam imao takvih situacija. Moja publika uvijek zna na čemu je sa mnom. Nisam od onih koji glumataju da su nešto što nisu i gledaju kako će sakriti svoj privatni život u smislu da se predstave kao da su single. Ne, imam svoj život, svoju obitelj, svoju ženu i imam strpljenja za svoju publiku. Jedino kada možda nemam previše strpljenja je kada neki ljudi traže nešto više od mene, u smislu da bi željeli šest fotografija, a ne jednu, a iza njih na svoju fotografiju čeka još 70 ljudi. E tada kažem: 'Ajmo, ljudi, nađimo mjeru'. Ipak treba poštovati sve te ljude.
Koliko ste vi skloni ekstremima? Što ste najluđe napravili zbog ljubavi?
Pišem pjesme, neprestano dajem izjave ljubavi ženi, pogotovo kad otputujemo negdje. Onda se ona ljuti na mene jer je prosim u svakom drugom, trećem lokalu. Evo, po Italiji... Kleknem pred nju, onda svi stanu i nakon toga dobijem aplauz. Zna biti zanimljivo. Ja živim za osmijeh. Volim nasmijavati svoju ženu, djecu, svoje prijatelje.
U braku ste više od 25 godina...
Sad će 27 godina. Brak mi traje dulje nego karijera. Odnosno, meni je karijera počela nakon braka. To je to. Donijela mi je sreću. I onda kad me pitaju je li istina da iza svakog uspješnog muškarca stoji uspješna žena, odgovorim: 'Koliko sam godina u braku? Koliko godina traje moja karijera? 25...' Ali stvarno je tako. Moraš uza se imati nekoga tko je dovoljno iskren i tko će s tobom biti u svemu. I u dobru i u zlu. Ako nema toga, ako postoji kalkulacija, ako moram birati na koji ću način reći da nešto nije dobro, onda to nije to.
Kako izgleda brak nakon toliko vremena? Što ste naučili jedno o drugome tijekom svih tih godina, a što vas još iznenađuje?
Ne znam može li nas više išta iznenaditi, toliko se dobro znamo. Znamo se čak od djetinjstva. Kada razmišljate o nečemu što želite nekoga pitati, još to niste ni izustili, a ta vam osoba odgovara ili vam postavlja to isto pitanje, tada shvatite da ste već umreženi, da ste na istoj 5G mreži.
Suprugu ste zaprosili nakon samo pet mjeseci. Što vas je nagnalo da tako brzo donesete odluku? Jeste li bili sigurni već od početka da je ona ta?
Da mi ne pobjegne. Rekoh, ako sada ne napravim taj korak, ako sad počnemo da se, kako kažu Podgoričani, razvlačimo i da deset godina živimo zajedno... Ne razumijem to. Ja sam ipak baždaren po nekim drugim modelima. Moji su roditelji 50 godina braka dočekali zajedno. Njezini roditelji također su dugo u braku. Kada imaš model za koji vidiš da funkcionira i da je pun iskrenosti, ljubavi i topline i da je to jedino ispravno, onda ti ne preostaje ništa drugo.
Kada bi vaše kćeri Lola i Mila odlučile donijeti tako brzu odluku kao što ste vi – zaručiti se nakon samo nekoliko mjeseci veze, što biste im rekli?
Uh, još su male. Nećemo požurivati priču.
Ne danas, ali primjerice za pet godina. Kako biste reagirali?
Naravno da bi mi bilo jako važno tko je taj s kojim bi trebale provesti ostatak svog života. I uvijek ponavljam, nije bitno što ima, jedino je bitno da bude dobar prema njima. Da se trudi nasmijati ih, kao što se i ja trudim nasmijati svoju ženu svaki dan. I ukazati im poštovanje. Ništa drugo. Kad vidim kako žive mnogi i kakvi su brakovi, veze... Sve je nekakva gluma. Mislim da je obitelj najvažnija. Ako ti je sve skladno doma, onda i sve drugo ide.
Kako je uopće biti tata tinejdžericama? Koje su najluđe stvari koje su vam priredile u ovom razdoblju kad počinju tražiti svoju slobodu?
Super su mi djeca, osobito kad vidim kakva su druga. Hormoni malo rade svoje pa imamo rasprave... Pokušavamo pronaći zajednički jezik. Onda se ja povučem u nekom trenutku pa Kristina preuzme glavnu riječ. Netko mora biti autoritet jer smatram da živimo u vremenima u kojima smo pogubili konce nad tim što je bitno, a što nije. Danas ne postoje granice. Mi smo prije bili poslušni i u školi i roditeljima, a danas kažu da moramo stalno pričati s djecom, da moramo biti s njima na istoj valnoj duljini, da im moramo biti prijatelji. Ne. Prvo im moramo biti roditelji, a prijateljstvo se gradi na osnovi toga. Ali prvo mora postojati autoritet.
Iako više nisu male, postoje li neke stvari ili neki rituali koji su još samo vaši?
Volimo odlaske na zajednička putovanja, neke vikende... Iako je sada to sve teže, sve im je gnjavaža. Volimo ići u kino, volimo te neke zajedničke trenutke - ručak za istim stolom, što je danas isto postalo neobično. I nekako se borim za to da smo svi za stolom kada mama spremi ručak.
Hoće li obitelj biti s vama na zagrebačkom koncertu? Naime, mnogi ne znaju da ste rođeni na Dan žena. Ovo je vaš 50. rođendan, kako ćete ga proslaviti?
Naravno da hoće. Kad god su neke važne stvari u pitanju, one su baš velika podrška i mnogo mi znači što su tu. Bit ćemo u Zagrebu sigurno 8. ožujka, a onda se moram vratiti kući zbog prijatelja kako bih i s njima proslavio i pokazao im koliko ih poštujem. Zatim putujemo u Split 14. ožujka pa će se slaviti cijeli mjesec. Sve mi je u ožujku - 14. ožujka slavimo godišnjicu braka, Mili je rođendan krajem mjeseca, Kristini isto.
Pedesete su često trenutak kad ljudi počnu revidirati život. Što je to što sada smatrate važnim, a što ste možda zanemarivali ranije?
Ja sam počeo i ranije, s 40. Neki kažu da čak od 40. godine čovjek počne vrtjeti film i gledati gdje je i što je te što je moglo, a što nije moglo biti. Uvijek sam bio dovoljno svjestan sebe i svojih mogućnosti. Nikad nisam išao preko toga i uvijek sam si zadavao ciljeve koje sam i ostvario, ne one nemoguće. No ja se ispitujem svakodnevno. Evo, i ovaj intervju će se vjerojatno večeras naći na tapeti. Jesam li nešto pogrešno rekao, jesam li napravio ovako ili onako... Uglavnom, volim si na kraju dana postaviti pitanja. Ne znam zašto, takav mi je horoskop.