Voditeljica Suzana Mančić ovih je dana imala pune ruke posla oko pakiranja stvari s obzirom na to da je napustila svoj stan od 175 kvadrata u centru Beograda.
Kako je rekla, više joj se ne dopada život u strogom središtu grada i za sebe bira mirnije okruženje.
'Beograd je postao malo nepodnošljiv. Idem u mirnije dijelove Beograda, bila sam u centru i centar je postao nemoguć za život. Preselila sam se na mirnije mjesto koje nije tako daleko', navela je nekadašnja loto djevojka.
Inače, Suzana posjeduje vikendicu u Velikoj Moštanici koju je uredila po svom ukusu.
'Imam jako malo slobodnog vremena i ovo je idealno mjesto jer je blizu Beograda. Vikendica je moja očevina. Kao dijete sam bila svjedok da je moj otac, kada se umirovio, ovdje zasadio fantastičan voćnjak, a imao je i dvije linije vinove loze. Nije imao ovu kućicu koju imamo danas nego jednu malu baraku u kojoj je imao prostora za staviti stolicu, alat i skloniti se ako pada kiša. Otkako je tata umro 1994. godine, pa do prije deset godina, ovdje nitko nije kročio nogom. Netko je zapalio tu malu šupicu i onda sam ja kroz moju emisiju 'Suzanin izbor' htjela promovirati i potaknuti povratak na stara i napuštena imanja. Ima i anegdota vezana za taj povratak. Ponijela sam sliku, i to posljednju fotografiju tate i mene u voćnjaku, ono procvjetalo sve i tada, tu dolje, bio je isti takav voćnjak. Krenemo mi snimati, a trči seljak nama u susret i pita: 'Što radite vi ovdje?'. Ja kažem da snimamo na tatinom imanju. A on uzvikne: 'Mančićevo? Pa to vam je gore'. I mi smo se jedva probili kroz grmlje, kroz džunglu praktički jer je priroda sve preuzela. I taj voćnjak je podivljao, kao i ruže. Jedva sam prepoznala ovo mjesto po djelovima ograde koje su ostale. I tada sam se rasplakala. Rekla sam sebi: 'Kako sam dozvolila da moja očevina ovako propadne?', rekla je Suzana Mančić.
'Napravila sam raj na zemlji, ali bilo je potrebno mnogo godina, truda, rada i dosta novca. Ne biste vjerovali koliko košta da se raskrči jedno zemljište', dodala je pa istaknula i da je osjetila što znači ona čuvena rečenica da je kuća bunar bez dna.
'Pa pukne vodovodna cijev, pa se uvijek nešto dogodi... Ali je zadovoljstvo veliko. Ja živim u u najstrožem centru grada i mislim da su sva moja čula poludjela od galame, buke, sirena... Zato dođem ovdje, sjednem u dvorište, podignem noge na ogradu, napravim sebi kavu i uživam. Slušam tišinu. To je u današnje vrijeme veliki luksuz', zaključila je.