Glumica Gizela Vuković bila je jedno od prepoznatljivih lica jugoslavenskog filma i kazališta, a tijekom duge karijere osvojila je brojne nagrade, među kojima i prestižna 'Zlatna arena' u Puli.
Na vrhuncu popularnosti upoznala je pjevača Zvonka Bogdana, u kojeg se zaljubila i zbog kojeg je odlučila promijeniti svoj život i preseliti se u rodnu Suboticu. Ipak, brak nije potrajao, a Gizela je kasnije otvoreno govorila da o toj vezi ne želi ni razmišljati, ističući da joj nije ostala u lijepom sjećanju.
'O braku s njim ne želim govoriti. Razišli smo se davno i što se tu više ima govoriti. Manite me njega. Ne želim ga se sjećati. Odavno nisam u kontaktu s njim. Ne interesira me uopće. Meni on nikada nije značio. On je taj koji se zakačio za mene. Balavac je bio. Od njega mi ništa ne treba. Za ljubav svog života, glumca Josipa Bajića, nažalost, nisam se mogla udati. Bilo je raznih prepreka. Ali znam da me je puno volio, a i ja, bogami, njega', govorila je oštro glumica.
Nakon razvoda, Gizela je naišla na brojne životne prepreke. Činilo se da joj je sreća u potpunosti okrenula leđa, te je ubrzo stala bez svega i postala beskućnik.
'Kada sam iz Subotice krenula u Beograd, otac Toma i mama Viktorija, prodali su moj dio zemlje i dali mi da kupim sebi stan u Beogradu. I jesam, u Nemanjinoj broj tri. Stanarsko pravo prenijela sam na kćer, a onda su stigle zle devedesete', započela je.
Zbog nagomilanih dugova, bila je prinuđena krov nad glavom naći u sobici hotela, koji je samo prvih nekoliko mjeseci mogla plaćati.
'Kćerina agencija je počela gomilati dugove... Neki ljudi, valjda zelenaši, izbacili su nas na ulicu. Često smo, potom, mijenjali podstanarske sobičke, gomilali dugove. U tim neprekidnim seljakanjima izgubila sam sve fotografije. Nemam, djeco, nijednu staru sliku, nijednu. Ne znam ni gdje mi je ostala 'Arena'', ispričala je Gizela svojevremeno za Novosti.
'Ne znam koga nisam pitala za pomoć. Međutim, svi su me zaboravili', dodala je.
Do posljednjeg dana je brinula o bolesnoj kćeri Milici i autističnom unuku Branku.
'Kći Milica danima je bolesna, ne ustaje iz kreveta, dok je unuk Branko autističan, pa vrlo rijetko izlazi iz sobe. Ja dalje od hodnika hotela nisam kročila nijednom u prethodnih 11 godina. Jedva se krećem pomoću ove stolice', ispričala je tada Gizela.
Njoj su socijalni radnici predlagali da se preseli u starački dom, međutim nikako nije htjela napustiti bolesnu kćer i unuka.
'Kako da se razdvojim od njih dvoje. Moja mirovina je i njihov prihod. Ne mogu se razdvajati od njih, ne mogu. Oni su mi sve što imam. Neću se razdvajati od njih pa makar posljednje dane sjedila na ulici. Samo da mi je da vidim neki skroman, svoj krov nad glavom pa nek' sutra umrem', rekla je Gizela pred smrt 2015. godine.