Halid Bešlić trenutno se nalazi u bolnici, gdje se uspješno liječi. Njegovo zdravstveno stanje zabrinulo je cijelu javnost, pa pjevaču svakodnevno pristižu poruke i riječi podrške od kolega, prijatelja i obitelji.
No, na društvenim mrežama se oglasio čovjek koji je otkrio koliko mu je Bešlić pomogao prije 39 godina. Sajmo Sulejmani, koji je 1986. godine boravio u domu u Sarajevu, oglasio se i ispričao koliko i kako su mu pomogli Halid Bešlić i njegova supruga Sejda.
'Ovo na fotografiji je supruga Halida Bešlića. Upoznao sam je osobno, kao i našeg dragog Halida Bešlića! Kao dječak sam 1986. godine bio smješten u domu na Humskoj, Pofalići, Sarajevo. Bila je subota i mi, štićenici doma, dobili smo dozvolu za izlazak u grad. Moj prijatelj iz doma, također štićenik, Zdjelar Dejan, i ja otišli smo u grad i najčešće se zadržavali oko željezničkog kolodvora, gdje su se unutar stanice nalazile video igre, kod Safeta. Tako bismo lutali sve do naselja Ciglane. Istraživali smo svaki sokak, ulicu i mahalu, otkrivali grad kroz naša lutanja. Sve nam je bilo zanimljivo i u svemu smo, kao djeca, vidjeli ljepotu. Već smo bili i žedni i gladni, pa smo ušli u jednu manju, lijepu zgradu, gdje su ulazna vrata bila malo odškrinuta. Pokucali smo na druga ili treća vrata (ne sjećam se točno) na kojima je pisalo prezime Bešlić.
Nedugo zatim čuli smo korake i otključavanje vrata. Otvorila nam je jedna teta, a kraj nje je stajao jedan mali, lijepi dječak. Čim je otvorila vrata, gledajući nas pomalo zbunjeno, i prije nego što je išta rekla, mi smo, kao iz topa, rekli:
– Teta, možete li nam dati po čašu vode, žedni smo.
– Naravno da mogu – odgovorila nam je, a zatim pitala:
– A odakle ste, draga djeco?
Rekli smo joj da smo iz doma s Pofalića.
Njezin se zbunjeni pogled odmah promijenio i raznježio, pretvorivši se u majčinski. Pitala nas je i jesmo li gladni, a mi smo u glas rekli:
– Da, jesmo, teta! – odgovorili smo.
Ona je rekla:
– Pričekajte, sad ću ja.
Otišla je zajedno sa sinom, a nedugo zatim se vratila, držeći novac u rukama koji nam je dala i rekla da za taj novac kupimo nešto za jesti. Njezin mali sinčić držao je dvije Coca-Cole koje nam je pružio. Rekla je još:
– Dođite opet kad ste gladni.
Ta lijepa, tiha i pristojna žena prema nama se ponašala kao da nam je majka – blago, s razumijevanjem i toplinom u pogledu. A njezin mali sin, koji nam je dao Coca-Cole, gledao nas nije kao štićenike doma, nego kao vlastitu braću.
Zahvalili smo joj i otišli, a našoj sreći nije bilo kraja. Imali smo novca i za hranu i za igrice na željezničkom kolodvoru, a Coca-Cola nam je bila poput luksuza, piće koje se ne pije svaki dan. Njezino ponašanje, nježan pogled, tiha riječ, kao i ponašanje njezina sina, u meni i Dejanu stvorili su osjećaj kao da nam je novac i Coca-Cole dala vlastita majka, a ne neka nepoznata žena.
I tako, sve do danas, punih 39 godina kasnije, sada kada sam već odrastao, čovjek i roditelj, nikada nisam zaboravio taj njezin majčinski pogled, njezino lice, niti pogled njezina sina. Kao da je sve to bilo jučer, toliko mi se duboko urezalo u sjećanje. Ova žena i majka sa slike svojim je gestom i dobrotom tada postala i moja majka, i uzor kakav čovjek treba biti u životu.
I zato, hvala ti, teto Sejda, od srca i zauvijek. Nikada nisam zaboravio tebe, tvoju dobrotu i tvoj topli, majčinski pogled. Hvala ti za sve!', napisao je Sulejmani na svom profilu na Facebooku.