Sofka Nikolić bila je jedna od prvih predratnih glazbenih zvijezda bivše države. Njene narodne pjesme nikoga nisu ostavljale ravnodušnim, a muškarci su ludjeli za njom. Rođena je 1907. godine u mjestu Tabanovići kod Šapca i bila je jako mlada kada je otkrila svoj talent.
Pred beogradskom publikom je prvi put nastupila sa 20 godina u kavani 'Bumskeler'. Zarađivala je nevjerojatnu sumu novca za večer, a onda su uslijedili veliki hitovi poput 'Cojle Manojle' i 'Kolika je Jahorina planina'. Poslovne ponude su se nizale, nastupala je skoro svaku večer i snimila nevjerojatnih 55 pjesama za godinu i pol dana. Njen glas se čuo i izvan granica tadašnje Jugoslavije - od Budimpešte, preko Beča i Berlina do Pariza.
Govorilo se i da je uz njenu pjesmu Aleksa Šantić plakao, a u kavanama u kojima je pjevala nije se moglo naći mjesto.
'Sofka nije bila kraljica sevdaha, to je bila Vuka Šeherović. Sofka nije bila ni kraljica Skadarlije, veoma malo je pjevala tamo. Sofka je bila kraljica narodne predratne glazbe ili najbolji naziv koji bismo za Sofku dali je – prva naša estradna zvijezda', objasnio je jednom prilikom Saša Spasojević, istraživač predratne muzike i biograf Sofke Nikolić.
Njen privatni život je bio glavna tema novinara koji su je pratili u stopu. Firme su organizirano dolazile na njene nastupe i trošile do zadnjeg centra kako bi joj platili da pjeva čak i po deset puta jednu te istu pjesmu. Fatalna je bila i za muškarce koji su se razvodili vjerujući da će biti s njom.
Sve je ipak krenulo nizbrdo kada joj je umrla kći 1936. godine. Tu tragediju nikad nije preboljela, a i sama je isticala da joj je to uništilo život. Tada se povukla u Bijeljinu gdje joj je živjela majka.
Početkom šestog desetljeća prošlog stoljeća se vraća u Beograd gdje je nastupala u kavanama, ali to je bila samo blijeda sjenka one stare zvijezde. Umrla je u staračkom domu u Banji Koviljači 1982. godine, a jedna ulica u Bijeljini nosi njeno ime.