Mostarski slavuj Adi Šoše proteklog je utorka u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog održao treći od pet zakazanih koncerata, a preostala dva održat će u svibnju i lipnju ove godine.
Da mladi pjevač svakim danom ima sve veću vojsku obožavatelja, pokazuju upravo rasprodani koncerti diljem regije kojima se u posljednjih godinu dana ne zna broj. I dok danas uspješno dominira pozornicom i brojne obožavateljice u prvim redovima osvaja senzualnim plesom, nekada je bio povučeni mladić kojem je glazba bila tek hobi.
Naime, pune 24 godine nitko, pa čak ni Adijeva obitelj, nije znao da Šoše zna pjevati.
Diplomirani inženjer građevine svoj je glazbeni put započeo u popularnom showu 'Zvezde Granda', a domaća javnost najbolje ga je upoznala u 'A Strani' gdje je maestralno izveo kultni hit Zdravka Čolića 'Kuća puna naroda'. Tada je furao rockerski stil, nosio dugu kosu i sramežljivo gledao u pod, pa nitko nije mogao ni sanjati da će veoma brzo postati jedna od najtraženijih mladih zvijezda koja puni klubove i dvorane.
Razlog tome je anksioznost koja ga je sputavala cijeli život, a sve se promijenilo kada je upisao Muzičku školu u Mostaru i hrabro krenuo k ostvarenju ciljeva kojima je oduvijek težio. O borbi sa stanjem koje ga je kočilo, svojedobno je progovorio i sam.
'Ljubav prema glazbi osjećam otkad znam za sebe. Počelo je s kasetom Halida Bešlića koju mi je kupila nena Rabija. Tako sam na neki način počeo s Halidom. Volio bih reći da je moj put bio normalan, da sam kao klinac imao neki bendić, da smo se okupljali u parku da pjevamo curicama, međutim, nije bilo tako. Pjevao sam za svoju dušu jer sam samo tako i mogao. Cijeli se život borim s prilično ozbiljnom anksioznošću. Do kraja 2017. godine nisam imao javni nastup, nikad nisam bio dio zbora ili školske sekcije. Moji prijatelji nisu znali da pjevam. Nitko nije. Nisam imao hrabrosti pjevati ni pred roditeljima. Baš je bilo ozbiljno. Volio bih da sam mogao početi ranije, da nisam ni studirao nego odmah uplovio u glazbu, ali moralo je biti ovako', otkrio je jednom u intervjuu za Azru, a onda otkrio i detalje prvog javnog nastupa.
'Moj prvi nastup bio je grozan, toliko grozan da sam ga poslušao jednom do pola i nikada više. Tu sam se, iskreno, htio ostaviti i glazbe, nisam uživao na sceni, tresao sam se, preznojavao, nosio sam naočale jer nisam smio gledati publiku u oči. Onda sam shvatio da ja, zapravo, nikad nisam vježbao pjevanje, a jednostavno morate trenirati i posvetiti vrijeme i život toj vještini. Vježbao sam po tri sata dnevno, svakih nekoliko tjedana ostajao sam bez glasa zbog preforsiranosti i želje za napretkom, ali sam i luđački napredovao. Moj drugi nastup bio je bezveze, ali bar deset puta bolji od prvog. Treći je bio bolji od oba, ali poslije četvrtog sam znao da me građevina neće više vidjeti u životu. Osjetio sam da sam dobio svrhu koju sam tražio gotovo 24 godine', iskreno je tada rekao Adi, kojeg nerijetko uspoređuju s pokojnim Tošom Proeskim, čije pjesme Adi i izvodi na gotovo svakom svom koncertu.