Mustafa Nadarević je bio jedan od omiljenih glumaca bivše Jugoslavije, a ljubav i poštovanje između ovog glumca i publike nastavljena je i nakon raspada bivše države, pogotovo s ulogom Izeta Fazlinovića u seriji 'Lud, Zbunjen, Normalan'.
Rođen 2. svibnja 1943. godine u Banjaluci, Mustafa Nadarević je bio plod ljubavi Mehmeda i Asje, dvoje ljudi čija se priča nije odvijala tipičnom putanjom. Priča o njihovoj ljubavi započela je burama i nevremenima, budući da su se njihovi roditelji oštro protivili vjenčanju. Kao što je to često s pravom ljubavlju, prepreke su postale mostovi, i na kraju su se spojili u braku. Međutim, Mehmed je s 28 godina tragično preminuo od tuberkuloze, ostavivši Asju, tada 22-godišnju udovicu, da sama odgaja malog Mustafu.
Uslijed teške materijalne situacije, Asja je donijela odluku da Mustafu pošalje na školovanje u Zagreb. Iako je tamo proveo samo godinu dana, ovo iskustvo je oblikovalo njegov pogled na svijet. Nakon povratka u Bosanski Novi i završene osnovne škole, seli se kod djeda i bake u Rijeku.
Dok ga je odgajala majčina majka, bio je primoran učiti o vjeri, a njega to nije zanimalo.
'Dok sam dolazio kod te bake u Bosanski Novi ona me tjerala navečer da 'učim', to znači da se molim Bogu, da klanjam. A ja kao deijte sam bio umoran, po cijeli dan se igrao s djecom trčkarao, samo sam čekao da legnem spavati, a baka nije imala razumijevanja, ona je mene tad mučila. Ja vjerujem, ne mogu biti bez vjere, ali agnostik sam, nisam ateista. A druga baka me nikad nije tjerala da idem u crkvu, ali smo kod nje slavili i Božić i Uskrs, iako je djed, njen muž bio musliman, slavili smo sve.
Družio sam se sa svim vjerama i nikad mi ne bi palo napamet da nekoga mrzim zato što nije iste vjere kao ja. Ja da sam birao ne bih se htio roditi kao Mustafa. To sam dobio i živio sam s tim. Ono što mi se nije sviđalo u odgoju, to sam odbacivao, a ono što mi se sviđalo, prakticirao sam s ljudima oko sebe. Cijeli život živiš, učiš i odgajaš se, a umreš', kazao je.