Suzana Mančić jednom prilikom je govorila o borbi za potomstvo, i u bolnoj ispovijesti priznala da je izgubila tri sina.
Voditeljica je tri puta izgubila bebu, a liječnici su sva tri puta rekli da je riječ o sinovima.
'Ja sam jaka žena i sve što mi se događalo prihvatila sam kao nužnost. Uporno sam išla prema svom cilju da jednog dana dobijem dijete, a to se nije dogodilo sve do trenutka kada sam shvatila da se moram smiriti, da napravim raspored u životu, odgodim sve obaveze i legnem u krevet kako bih čuvala trudnoću. To je za mene bilo nešto nepojmljivo, da ja, koja sam oduvijek bila zdrava mlada žena, bez ikakvih tegoba, izgubim bebu prvi, pa drugi, a onda i treći put', ispričala je Suzana.
Mančić je otkrila da su sve tri bebe koje je izgubila bili sinovi.
'Iako su mi doktori svaki put rekli da sam nosila dječaka, ne mogu sto posto vjerovati u to da su sve bili sinovi, jer je u našoj tradiciji da želimo rađati mušku djecu. Mislim da vas možda takvim odgovorom teže stimulirati da nastavite s pokušajima. Ali, ja sam željela imati sina Aleksandra, po mom ocu, i sina Stojana. Uvijek sam voljela ta stara, arhaična imena. Nisam poznavala nijednog Stojana, ali sam svaki dan išla u školu Ulicom Stojana Novakovića i nekako mi je to ime uvijek zvučalo čvrsto, stameno. Na prvom ultrazvuku s Teodorom, bila sam uvjerena da ponovno nosim dječaka. Kada mi je liječnik priopćio da je djevojčica, rekla sam da je to nemoguće i zaplakala kao posljednja seljanka. Ali, tolika moja želja za muškim djetetom nastala je iz vrlo sebičnog razloga. Ja sam jedinica i u životu sam morala biti i muškarac i žena, da se sama izborim protiv svih zabrana, roditeljskih, školskih, društvenih, čaršijskih. Morala sam sama osigurati i zaštitu i opravdanje, sve ono što sam idealizirala da bih bila u ulozi starijeg brata kojeg nikada nisam imala. Željela sam da ga moja kći ima', rekla je.
Suzana je otkrila kako je izgledala njena borba za potomstvo i kroz kroz kakvu bol i tugu je prošla.
'Mislila sam da ću umrijeti. Posljednju bebu izgubila sam u šestom mjesecu trudnoće. Tada sam se zapravo i porodila, mada mi je liječnica odmah poslije porođaja rekla: 'Nemojte se nadati'. Dijete nije preživjelo, nije imalo dovoljno razvijena pluća. Najstrašnije je bilo kada su mi donijeli da potpišem smrtovnicu. To je bilo surovo', ispričala je voditeljica, pa dodala:
'To je bio istinski hod po mukama. Ali, činjenica je da je žena satkana da bude jaka, da rađa i da gubi. Ja sam u sebi izgradila takvu filozofiju i vodila sam se njome.'