Željko Samardžić rođeni je Mostarac, a za grad na Neretvi izuzetno je vezan, te mu je posvetio i pjesmu 'Košćela'. Ova pjesma ime je dobila po stablu koje je jedan od simbola Samardžićevog rodnog grada za koji ga vežu samo najljepše uspomene.
Ekipa Kurira boravila je u Hercegovini gdje je imala priliku susresti se sa Željkovim bivšim susjedima i ljudima koji su ga dobro poznavali. O njemu imaju samo riječi hvale.
'Željko, ali i njegova supruga Maja prava su mostarska raja! Nikad on nije zaboravio svoj grad, svrati često i danas, ali najčešće u prolazu. On je odrastao ovdje, u centru grada. Upisao je i glazbenu školu, satima je vježbao na klaviru kako bi se dokazao pred djevojkama koje su ludjele za njim. Počeo je pjevati diveći se pjesmama Kemala Montena. Jedan od prvih nastupa izvan Mostara je i bio s Kemicom, kako ga je on od milja zvao. Suprugu Maju upoznao je na plesu i već u 21. godini se oženio. Oduvijek ga je pored divnog glasa, krasio i poduzetnički duh', govori pjevačev bivši susjed, pa nastavlja:
'Čim je završio gimnaziju, otvorio je s pokojnim prijateljem doktorom Dženanom Salkovićem čuveni klub 'Kabare' u kojem je radilo 12 konobara. To je bilo jedno od najpopularnijih mjesta u gradu gdje se okupljala sva hercegovačka elita i intelektualci, sportaši... Puno je radio i mučio se s tim lokalom, nabavljao je hranu, ali je i pjesmom zabavljao goste', prisetio se ovaj čovjek.
Ipak, nesretni rat je 1992. godine Samardžiću život promijenio iz korijena.
'Svu ušteđevinu koju je godinama skupljao uložio je u kompletnu obnovu 'Kabarea', od poda do stropa. Ubrzo se zaratilo i Željko je sa suprugom i kćerima morao spašavati živu glavu. Sve je to propalo. Odavde je otišao s jedva 200 maraka u džepu. Bio je i ranjen u kuk za vrijeme rata, a od prevelikog stresa i straha tada je doslovno osijedio za noć, a imao je crnu kosu', rekao je još jedan Željkov poznanik za Kurir.
Zatim su posjetili i mjesto gdje se nekad nalazio Željkov 'Kabare', na samo nekoliko koraka od Starog mosta, simbola Mostara. Danas se tu također nalazi kafić, ali s drugim imenom. Sve starije Mostarce koje su pitali, sa sjetom su im pokazali ovo mjesto i prisjetili se divnih trenutaka koje su tamo nekad provodili.