Kontroverzna srpska pjevačica Bebi Dol je već preko 40 godina na sceni, a rijetki znaju kako izgleda njezin suprug.
Osamdesetih godina, kada je i započela pevačku karijeru, uplovila je u vezu sa kolegom Masimom Savićem, a par dana nakon raskida je otišla u Egipat.
Njen lik pojedini su godinama povezivali s konzumacijom psihoaktivnih supstanci. Međutim, ona je sve te navode negirala i govorila da je te priče pogađaju, kao i da ne bi doživjela ove godine da je to bila istina. Tada je otkrila kako je voljela čovjeka koji je koristio droge.
'To je bio čovjek koji me je volio i koji je živio sa mnom. Zato su neki govorili da se drogiram jer kako objasniti nekome da živite zajedno s nekim tko se drogira, a da to i vi ne radite pored njega. Bila sam naivna i nisam znala prepoznati neke stvari na vrijeme. Poslije sam naučila', pričala je Bebi Dol.
Godine 2014. uplovila je u bračne vode s Aleksom Todorovićem, o kojem rijetko kada javno govori.
'Moj muž se zove Alex Todorović. Rođen je i odrastao u Los Angelesu, baš u općini Hollywood. Tamo je završio fakultet i stekao zvanje profesora književnosti i ruskog jezika. Devedesetih je prvi put na duže došao u Beograd, gdje je zbog poznavanja jezika i zemlje bio dopisnik za nekoliko novinskih redakcija uključujući Daily Telegraph. Tada je ovdje zasnovao brak u kojem je dobio dva divna dječaka', otkrila je prije nekoliko godina Bebi Dol za srpsku Gloriju i otkrila kako su se upoznali:
'Kada je prije sada već dosta godina bilo aktualno uhićenje haških optuženika, opet je izvještavao iz Beograda, a bio je smješten u kući moje prijateljice Teodore. Tada je već bio razveden. Bilo je ljeto i ja sam cijele noći radila u jednom glazbenom studiju. Dočekalo me je jutro i nebo u stilu pjesme 'Hajde da'. Kako se ispostavilo kasnije, našla sam i 'dečka kao san', kako glasi prvi stih te pjesme. Svratila sam do Teodore i tamo zatekla njega i njegovog kolegu. Ona nije bila tu i ostala sam je sačekati.
Za razliku od kolege Davida, koji je bio raspoložen za priču, Aleks je sjedio za svojim laptopom i tipkao. Sjela sam preko puta njega i gledala mu u prste. Imao je ruke kao da cijelog života svira Rahmanjinova. Pogled s njih nisam podizala. Otvorila sam svoj laptop, pregledala poštu i slušala glazbu dok se moja prijateljica nije pojavila. Šutio je i kada je ona stigla. U jednom trenutku je ušao u kuću i pustio pjesmu 'Mustafa'. To je za mene bio znak 'znam ko si ti'. Narednih tjedan dana nisam ga viđala. A onda smo se sreli na jednoj rođendanskoj proslavi i tu smo se, kako se to kaže, zbarili.'