Brat Tome Zdravkovića, Novica Zdravković, rođen je u Leskovcu 1947. godine i bio je pjevač i kompozitor.
Malo ljudi zna da je napisao neke od najljepših pjesama koje je otpjevao čuveni Toma, a to su: 'Umoran sam od života'', 'Ispod palme na obali mora', 'Lele, lele, Ciganko', 'Plakala je', 'Gde si sada', 'Sutra se vraćam kući'.
Inače, i Novica je veliki solistički koncert održao2005. godine na Beogradskom sajmu, no dugi niz godina se borio s rakom prostate od čega je također preminuo i njegov stariji brat 1991. godine.
Neke od najpoznatijih pjesama koje je Novica otpjevao jesu: 'Splavovi', 'Ambis mog života', 'Volela je votku i kafanu', 'Navik'o sam ja na noćni život'.
Novica Zdravković je preminuo 2021. godine u 74. godini i pokopan je na Centralnom groblju u Beogradu. Inače, Novica i Toma bili su veoma bliski.
'Moj brat nije bio obiteljski čovjek, ali je vjerojatno to bio put kojim je morao ići. Kad se približim grobu kroz glavu mi prvo prođe njegov sprovod jer to se tada vidjelo i nikada više, da je takva kiša padala. Doletjela je jedna ptica, stala je na grani iznad samog groba i do kraja sprovoda je bila tu. Onda je odletjela i kad smo krenuli s groblja kiša je odjednom prestala', pričao je Novica o Tominom sprovodu.
'Uvijek je htio biti autoritet jer je stariji 10 godina. Drugim ljudima je bio dobar i sve im je činio, meni nikad ništa, iako me je volio. Razumio sam to i nikada se nisam ljutio. Ja sam ga slušao i poštovao njegove godine. Nikada mu se nisam suprotstavio. Uvijek sam gledao da ne osramotim njegovo ime i reputaciju koju je stekao tijekom uspješne karijere. Bio je hladan prema meni, recimo, kao da sam mu susjed. Ne znam je li to bio utjecaj toga što sam bio grešan u djetinjstvu, a ja sam mu baš htio dokazati koliko vrijedim. Tek je pred smrt shvatio koliko sam mu značio, a to je jako tužno i bolno za mene. Danima sam ga obilazio u bolnici i svakodnevno me je molio za oproštaj. Govorio mi je da se kaje, da mu je žao i da je pogriješio. Ni tad mi nije želio reći konkretan razlog zbog čega se kaje, ali ponavljao je te rečenice svaki put kad mi je ugledao oči dok je bespomoćan ležao u bolničkoj postelji', dodao je Novica.